4.1.
11. juli 1995.
Pad zaštićene zone Srebrenica
Bunker
Nakon što se NATO udari nisu desili, komandant holandskog bataljona je zahtjev ponovio dva puta, ali bez uspjeha. Bez odobrenja komande UNPROFOR-a, NATO avioni, koji su nadlijetali Bosnu od 6:00 sati, morali su da se vrate u Italiju radi dopune goriva.
Izvještaj UNPROFOR-a
Napad VRS-a na pozicije UN-a
Vojska Republike Srpske nastavila je napad direktnom paljbom na položaje holandskog bataljona i počela sa granatiranjem osmatračnica „Mike“ i „November“.
Izvještaj UNPROFOR-a
Bijeg u UN bazu Potočari
Stanovnici Srebrenice su počeli da bježe prema sjeveru, u smjeru baze UN-a u Potočarima.
VRS → Holandski bataljon
Zaustavljanje NATO udara
Vojska Republike Srpske je poslala poruku holandskom bataljonu putem radio veze i zaprijetila da će granatirati grad i UN bazu u kojoj su počele da se skupljaju na hiljade stanovnika, te da će ubiti vojnike holandskog bataljona koje su držali u zarobljeništvu od zauzimanja njihovih osmatračnica, ukoliko NATO nastavi sa zračnim napadima.
NATO udari
Holandski ministar odbrane zatražio je da se obustave zračni udari jer su srpski vojnici na terenu bili previše blizu holandskim trupama. Poruka je proslijeđena NATO-u i zračna akcija je obustavljena.
Pad Srebrenice
Vojska Republike Srpske i MUP su zajedničkim snagama tokom 11. i 12. jula 1995. preuzeli enklavu Srebrenice.
Srpske vojne snage preuzele su kontrolu nad gradom. General Ratko Mladić je zajedno sa drugim oficirima trijumfalno ušao u Srebrenicu i prošetao praznim ulicama grada.
Namjera i poricanje
„Ratko Mladić je general kome se u Hagu sudi* za genocid, ali ne samo za genocid u Srebrenici već i u drugim općinama. Dvanaestog maja 1992. godine, nakon što je Krajišnik pročitao onih šest strateških ciljeva, Mladić je i Krajišnika i Karadžića upozorio da je taj cilj nemoguće postići, a da se ne počini genocid. Nemojte o tome gajiti iluzije. Mladića nisu morile moralne dileme. Brinuo je samo o tome kako će Karadžić i Krajišnik to objasniti svijetu, i šta će svijet na to reći, te da li će njihovo djelovanje izazvati vojnu intervenciju.“
- Dr. Edina Bećirević, Univerzitet u Sarajevu
NAPOMENA: Javni čas održan je u Sarajevu 28.5.2015. godine. Presuda Pretresnog vijeća Ratku Mladiću donesena je 22.11.2017. godine.
UN baza u Potočarima
UN vojni posmatrači podnijeli su izvještaj da se oko 20.000 stanovnika, uglavnom žena, djece i starijih ljudi, okupilo u bazi holandskog bataljona u Potočarima.
Izvještaj UNPROFOR-a
UN baza u Potočarima
Komandant holandskog bataljona je procijenio da je glavna kapija baze podložna napadu Vojske Republike Srpske, te je u skladu s tim naredio da se razreže otvor na ogradi s druge strane baze. Do rane večeri, oko 4.000 do 5.000 izbjeglica je ušlo u bazu kroz taj otvor.
Izvještaj UNPROFOR-a
UN baza u Potočarima
Holandski bataljon nije imao namirnica niti potreban prostor da smjesti još izbjeglica, te je blokirao ulaz u bazu za ostale izbjeglice kojih je prema procjenama bilo između 15.000 i 20.000, najviše žena, djece i starijih osoba.
Hotel “Fontana”
Mladić je pozvao komandanta holandskog bataljona Karremansa na dva sastanka tokom noći u Hotelu Fontana. Na prvom sastanku ga je Mladić upozorio zbog upotrebe zračne sile. Na drugom sastanku, koji se desio nešto kasnije iste noći, Karremans se vratio sa predstavnicima lokalnog stanovništva Srebrenice koje je Mladić pitao da li žele preživjeti ili „nestati“.
„Dovoljno je da nam kažete šta želite. Sinoć sam rekao gospodinu, možete opstati ili nestati.“
- General Ratko Mladić
Kolona
U ponoć 11. jula petnaest hiljada Muslimana odlučilo je da ne žele više da čekaju svoju smrt. Skrivajući se u šumi nadomak Srebrenice, okruženi snagama bosanskih Srba, kolona muškaraca krenula je na opasno putovanje dugo 100 km kroz planine i minska polja.