Kada su NATO avioni počeli kružiti nad ratištem, VRS je zaustavila paljbu i napad je stao. Tog popodneva NATO avioni su napustili područje.
Dok su avioni odlazili, Vojska Republike Srpske nastavila je paljbu na holandski bataljon dok blokade UN-a nisu bile u samom gradu. Holanđani su i dalje držali Srebrenicu, ali je Vojska Republike Srpske već zauzela ključne pozicije i bila je spremna da uđe u grad narednog dana.
“S jedne strane je bilo 370 vojnika u holandskom bataljonu, a na drugoj strani na hiljade vojnika naoružanih do zuba. Sve i da je bilo tri puta više mirovnih snaga, ne bi ih bilo dovoljno da zaustave Srbe.“
„Od kraja maja do kraja jula, odobrenja za zračne udare su data političkim liderima UN-a. Vojni zapovjednici UN-a u bivšoj Jugoslaviji mogu samo preporučiti, ali ne mogu potpisati odobrenje za zračne udare. Ova posebna mjera, donesena krajem maja, važila je do konferencije u Londonu, jula 95.“
Komandant holandskog bataljona je ponovo zatražio neposrednu zračnu pomoć. Zahtjev je odobren u Tuzli i Sarajevu i proslijeđen u sjedište UNPROFOR-a u Zagrebu.
„Završit ću citatom jednog izvještaja. Citiram izvještaj, odnosno sintezu koju sam mogla napraviti vezano za ulogu međunarodne zajednice, kako ne biste smatrali da je to moj lični stav. Izvještaj samog UN-a smatra da ‘države u Vijeću sigurnosti i Kontakt grupi moraju prihvatiti svoj dio odgovornosti zato što su dopustile ove tragične događaje'.“
Specijalni predstavnik generalnog sekretara UN-a, Jasushi Akashi, koji je u to vrijeme boravio u Dobrovniku, pokušao je da kontaktira predsjednika Srbije, Slobodana Miloševića, ali bez uspjeha.
Na hiljade izbjeglica se trenutno nalazi u gradu i stanovništvo je u panici.
Komandant UNPROFOR-a je rekao da je situacija postala nemoguća i da će učiniti sve što je u njegovoj moći da izbjegne upotrebu sile, ali da postoje granice.
„Rezolucijom 836, od 4. juna 1993., ta zaštita pojačana je ovlaštenjem za upotrebu sile. U tekstu se navodi ‘kao odgovor na bombardovanja od bilo koje strane protiv sigurnih zona', svih šest, ne samo Srebrenice, 'kao odgovor na bombardovanja, oružane upade, namjerne prepreke unutar tih zona i njihove okoline, slobodu kretanja snaga UN-a', da se u takvim slučajevima može pozvati NATO.“