Komandant UNPROFOR-a je insistirao da se vojnicima UN-a koji su zatočeni u Bratuncu dozvoli povratak u Potočare. General Tolimir je odgovrio da će “prijedlog” prenijeti svojim podređenima na terenu.
Oko 3.000 stanovnika “švedskog naselja”, smještenog blizu južne periferije enklave, počelo je bježati u pravcu Srebrenice.
Vojska Republike Srpske počela je napadati osmatračnicu UN-a „Kilo“ na jugu enklave.
Načelnik štaba UNPROFOR-a rekao je da ovaj napad smatra napadom na “zaštićenu zonu” i da će UNPROFOR biti prinuđen da je brani svim sredstvima.
Dogovoreno je da holandski bataljon blokira snagama Vojske Republike Srpske prilaz gradu. S tim u vezi, vršilac dužnosti komandanta UN-a u Sarajevu proslijedio je komandi UNPROFOR-a u Zagrebu pismeni zahtjev za neposrednu zračnu podršku.
Načelnik štaba UNPROFOR-a zahtijevao je da Vojska Republike Srpske obustavi ofanzivu na Srebrenicu, da se VRS povuče do granice enklave, da oslobodi vojnike holandskog bataljona i vrati njihovu opremu.
„U izvještaju UN-a, objavljenom 1999. godine, napisano je, citiram: logična posljedica nefunkcionisanja snaga UN-a, strukturalna manjkavost njihovog mandata i definicije 'sigurne zone', kao i nedostaci i greške pojedinaca u okviru vojnog lanca UN-a, uzrokovali su pad enklave.”
Dok su se stvarali uslovi za neposrednu zračnu podršku, komandant holandskog bataljona, koji je ranije bio za njenu primjenu, promijenio je svoju ocjenu s obzirom na napredak Vojske Republike Srpske.
„Radovan Karadžić, koji je također optužen* za genocid u Bosni, nije krio svoju genocidnu namjeru. U mnogim je prilikama o svojoj namjeri razgovarao sa svojim bliskim saradnicima. U oktobru 1991. godine, na primjer, svom bratu govori da će se ‘rat voditi do njihovog uništenja’ i da planira 'najprije ubiti sve čelnike bosanskih Muslimana'.“
NAPOMENA: Javni čas održan je u Sarajevu 28.5.2015. godine. Presuda Pretresnog vijeća Radovanu Karadžiću donesena je 24.3.2016. godine
Kasno 9. jula, predsjednik Radovan Karadžić izdao je novo naređenje kojim je Drinskom korpusu VRS-a dao zeleno svjetlo da zauzme grad Srebrenicu.
„U patrole sam išao s dva ili tri oficira – ne holandska, bilo ih je iz cijelog svijeta – i u tim patrolama su ljudi koji su živjeli oko osmatračnica – ja sam to prevodio – pitali: ‘Šta će biti ako nas Srbi napadnu?’ A posmatrači bi pokazali na nebo govoreći: ‘Dakle, u roku od 5, 10 ili 15 minuta nakon poziva – poziva Ujedinjenih nacija – gore bi se pojavili avioni NATO-a. Doletjeli bi iz NATO-baze u Italiji a tim moćnim mašinama ne treba više od nekoliko minuta da unište napadačke snage na tlu. Znači da ste sigurni. Štite vas Ujedinjene nacije i NATO.“