Kada su snage bosanskih Srba počele napad na Srebrenicu, general Mladić je znao da snage UN-a broje 450 ljudi, da su naoružani lakim oružjem i da u ključnom trenutku nisu imali zračnu podršku.
Armija Republike Bosne i Hercegovine zahtijevala je da komandant bataljona UN-a vrati oružje koje su predali kao dio sporazuma o demilitarizaciji iz 1993. godine. Zahtjev je odbijen.
Štab Holandskog bataljona proglasio je stanje pripravnosti.
Položaj vojnika UNPROFOR-a u enklavi se pogoršavao iz dana u dan.
General Vojske Republike Srpske Krstić morao je znati da su vojne aktivnosti VRS-a protiv Srebrenice imale za cilj da izazovu humanitarnu krizu koja bi kasnije dovela do ukidanja enklave i prisilila stanovnike Srebrenice da bježe iz grada i traže zaštitu u sjedištu holandskog bataljona u Potočarima.