10.3.

Kontakt

Službeni web: famamethodology.net
Email: [email protected]
Facebook: facebook.com/famamethodology
Instagram: instagram.com/fama_methodology
Twitter: twitter.com/famamethodology
YouTube: youtube.com/famamethodology

10.2. Izvori

10.2.

Izvori

Originalni FAMA Kolekcija projekti:

Mapa opsade Sarajeva 1992-1996.
Raspad Jugoslavije 1991-1999., mapa
Govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996., video
Umijeće opstanka (vodič)
Sarajevo Life magazin
„Opstanak“, ankete (Opsada Sarajeva 92-96.)
FAMA Arhiv fotografija 1992-1996. (fotografi: Drago Resner, Željko Puljić i fotografije iz privatnih arhiva)

Impressum

10.3. Kontakt

Impressum

PRODUKCIJA 2025.

Modul: Prenos znanja
Umijeće preživljavanja #2: Biti ispred straha
Opsada Sarajeva 1992-96.

Autor projekta: Suada Kapić
Glavni urednik i kustos: Miran Norderland
Kreativni direktor: Davor Vidović
Urednik: Jasmina Murga Vidović
Prevodilac/lektor: Mirjana Evtov
Lektor: Gina Landor
Ilustrator: Jelena Oksenfeld
Web produkcija VIDEOR o.d. (videor.ba)

PRODUKCIJA 2024.

Modul: Prenos znanja
Umijeće preživljavanja #1: Mapiranje grada pod opsadom
Opsada Sarajeva 1992-96.

Autor projekta: Miran Norderland
Glavni urednik i kustos: Suada Kapić
Kreativni direktor: Davor Vidović
Urednik: Jasmina Murga Vidović
Prevodilac/lektor: Mirjana Evtov
Lektor: Gina Landor
Ilustrator/Grafički dizajner (Mapa opsade Sarajeva 1992-1996.): Ozren Pavlović
Web produkcija VIDEOR o.d. (videor.ba)

PRODUKCIJA 1995-1996.

Mapa opsade Sarajeva 1992-1996.

Posebna zahvalnost: Nastanak ove mape koja je postala nezamjenjljiv dokument o opsadi Sarajeva omogućio je Grad Barselona.

Autorica: Suada Kapić
Ilustrator/Grafički dizajner: Ozren Pavlović
Fotograf: Drago Resner
Tekst: Nihad Kreševljaković
Prelom: Emir Kasumagić
Prevodilac: Vanja Matković

PRODUKCIJA 1997-1999.

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996.

Autorica i urednica: Suada Kapić
Voditeljica produkcije: Lejla Pašović
Produkcijski tim: Lejla Hasanbegović, Mirsada Bjelak, Dženana Samouk, Dajana Gurda
Voditelj postprodukcije: Miran Norderland
Postprodukcisjki tim: Marina Banić, Sanja Mizić
Novinari: Vildana Selimbegović, Dženana Karup, Vlastimir Mijović, Ahmed Burić, Snježana Mulić i Strajo Krsmanović
Video i editing: SAGA
Uređivanje i nadzor: SAGA i Amina Begović
Dizajnerica: Ajna Zlatar

© FAMA Metodologija 2025.
Modul: Prenos znanja
Umijeće opstanka #2: Biti ispred straha
Opsada Sarajeva 1992-96.

10. Reference

10.2. Izvori

10.

Reference

Uslovi korištenja sadržaja

FAMA Metodologija podržava korištenje, objavljivanje i redistribuciju multimedijalnog sadržaja koji je objavljen na ovom portalu/web stranici. Također podržavamo stavljanje sadržaja FAMA Metodologije na web stranice, mailing liste, blogove, news grupe, data baze i kroz kanale društvenih medija na redovnoj osnovi. Samo vas molimo da zadržite integritet originalnog sadržaja i da ga na odgovarajući način prenesete:

uvijek navodeći naše ime: "© FAMA Metodologija"
navodeći naziv projekta:
"Modul: Prenos znanja - Umijeće preživljavanja #2: Biti ispred straha - Opsada Sarajeva 1992-96."
navodeći adresu naše web stranice: famamethodology.net
ako koristite blogove, mailing liste, biltene i / ili društvene mreže za prenošenje našeg sadržaja, molimo da razmislite o uključivanju naše e-mail adrese: [email protected] kao i linkova za profile na društvenim mrežama

Strogo je zabranjeno koristiti ovaj projekat, njegov sadržaj, reference na autore i projektni tim te originalne FAMA projekte korištene u stvaranju ovog modula za konstruiranje i prenošenje informacija koje promiču lažne narative, pogrešno prikazivanje činjenica i dokaza, kulturu poricanja, lažne vijesti, iskrivljene historijske analize, govor mržnje ili bilo koji oblik diskriminacije pojedinaca ili zajednica bilo gdje u svijetu. Takvo nedolično ponašanje neće se tolerirati i mogu se pokrenuti pravne radnje.

Ne smiju se koristiti naši zaštitni znaci, uslužne oznake, nazivi ili logo na način koji bi mogao dovesti u zabunu oko FAMA Metodologije i pripadajućih projekata, ili servisa ili proizvoda na koje se odnose. Ne smiju se ukloniti, zatamniti ili promijeniti copyright, zaštitni znak ili druge napomene vlasničkih prava našeg portala FAMA Metodologija ili njegovog sadržaja. Strogo se zabranjuje prodaja ili izmjena našeg multimedijalnog sadržaja.

O FAMA METODOLOGIJI

FAMA Metodologija je neprofitno udruženje sa sjedištem u Sarajevu, osnovano 2014. godine, s listom realizovanih međunarodno priznatih projekata, počevši od 1990. godine, pod zajedničkim nazivom FAMA Kolekcija.

FAMA slijedi misiju da dokumentuje činjenice, sačuva ljudsko iskustvo i prenosi znanje o opsadi Sarajeva u periodu 1992-1996. godine, kao i o različitim aspektima pada Jugoslavije u periodu 1991-1999. godine. Posvećeni smo transformaciji načina na koji podučavamo i informišemo o urbanom/građanskom/kulturnom otporu, dok istovremeno čuvamo kulturu sjećanja za buduće generacije.

Arhivi FAMA Kolekcije predstavljaju primjer novog pristupa bilježenju činjenica/dokaza i mapiranju uzroka i posljedica historijskih događaja. Kao takva, ova metoda nudi multimedijsku platformu za angažiranost temeljenu na dokazima, za kreativan prijenos znanja i regionalni dijalog. Koristeći inovativne obrazovne pristupe i zanimljive tehnike pripovijedanja, cilj nam je razumjeti kako kreativnost može pomoći ljudima da se odupru teroru i učiniti ih otpornijima za društvo rizika 21. stoljeća.

9. Percepcija

Impressum

9.

Percepcija

Svijet u riziku

Ilustracija: FAMA Metodologija 2013

Vremenska i raspodjela rizika po intenzitetu i dometu

Dvadeset prvo stoljeće sve je snažnije obilježeno rastućom socioekonomskom nejednakošću, tehnološkom kompleksnošću i prekograničnom međuzavisnošću. S jedne strane svjedočimo nestabilnom globalnom poretku, gdje se dinamika moći sve više udaljava od postojećih institucija i sve više približava alternativnim akterima i tržištima. S druge strane se suočavamo s dosad neviđenim rizicima, pogoršanim deglobalizacijom, klimatskim promjenama, trgovinskim ratovima, pandemijama, rastućim populizmom, nestašicom resursa, demografskim neravnotežama, proxy ratovima, proliferacijom propalih država i kulturno-religijskim tenzijama. Kombinacija ovih faktora stvara „savršenu oluju kriza“ koja nadilazi geografske, funkcionalne i vremenske granice. Pošto će globalne društvene i odnose moći oblikovati ova jedinstvena raspodjela rizika, a ne BDP ili bogatstvo, pitanje glasi: ko bi trebao preuzeti odgovornost kad se pojavi prekogranična kriza?

Slabe karike zamijeniti djelotvornim

Ovako nesigurna globalna situacija stvara vakuum liderstva, naročito u svijetu gdje lokalni problemi u rekordnom roku mogu eskalirati u globalne krize, pojačane prirodom hiperpovezanih informacijskih tokova. Stoga slabe karike moramo zamijeniti onim djelotvornim – da bismo ispravili neravnoteže u političkoj ekonomiji i izgradili otpornost.

Institucije, dugo smatrane stubovima stabilnosti, u kriznim vremenima često postaju sistemske slabe tačke – mogu biti uništene prirodnim katastrofama, paralizovane cyber napadima ili onesposobljene pred novim prijetnjama. Dugotrajno uvjerenje da su određene institucije „prevelike da bi propale“ sve se češće dovodi u pitanje, kako pokazuju finansijske krize i borbe koje se kroz multilateralni angažman vode za očuvanje međunarodnog poretka zasnovanog na pravilima. Mandat za intervenciju, međutim, ne garantuje blagovremena, efikasna i održiva rješenja.

Šta se, dakle, dešava kad institucije posustanu ili i same zatrebaju spašavanje? Hoćemo li i dalje živjeti u iluziji da će nam neko drugi priskočiti upomoć prije no što bude prekasno, ili ćemo shvatiti da je kamen temeljac kolektivne akcije – individualna otpornost?

Ako su institucije slabe karike, pojedinci su one djelotvorne

U eri konkurentskih prioriteta i ideoloških podjela rijetko postoji konsenzus o potrebi izgradnje otpornosti. U medijima i političkim diskusijama sve su prisutniji pozivi na jačanje institucija, regulatornih okvira, tehnoloških zaštitnih mehanizama i prekogranične saradnje. Ali šta je s individualnom otpornošću? Na kraju krajeva, društvena otpornost počinje ličnim (ne)djelovanjem. Pojedinci formiraju grupe, pokreću pokrete i ubrzavaju značajne promjene. Zanemariti ovu osnovnu komponentu predstavljalo bi ključnu grešku.

Već svjedočimo promjeni u načinu razmišljanja, osobito kad je u pitanju spoj umjetne inteligencije i kolektivne svijesti – i u virtualnim kao i u fizičkim prostorima. Pristup odozdo prema gore, samoinicijativni odgovori na krize, oporavak nakon katastrofa, dokumentovanje događaja u realnom vremenu i rješavanje problema više nisu izuzeci nego norma.

Moć masa

Tradicionalni institucionalni kontrolori zaobilaze se u korist novih modela saradnje – kampanja nabavki iz mnoštva (crowdsourcing), grupnog finansiranja (crowdfunding) i kolektivnih iznalaženja rješenja. Ali ne radi se tu samo o tehnologiji koja pritiskom na dugme mijenja pravila igre. Novi način razmišljanja, povezivanja i komuniciranja omogućava intenziviranje individualnog učinka i uticaja na područjima ponekad i direktno sukobljenim s postojećim establišmentom i institucionalnim okvirima. Ipak, umreženo društvo predstavlja i prilike i rizike. Moć mase može predstavljati sile dobra: razotkrivanje nepravde, iznalaženje rješenja, zahtijevanje odgovornosti i pružanje pomoći. Ali dezinformacije i manipulacije mogu izobličiti narative i dovesti do neželjenih posljedica, potpirujući nestabilnost unutar šire matrice rizika.

Ne živimo samo u rizičnom svijetu – suočeni smo sa svijetom u riziku!

Da li to znači da smo nemoćni pred globalnim krizama? Odgovor leži u svakome od nas. Svako odlučuje sam kako će reagovati na krizu, stres, teror i neizvjesnost. Lako se predati apatiji, strahu i paralizi. Ali da bismo se snašli u okruženju koje se stalno mijenja, moramo se opet povezati sa svojim urođenim sposobnostima prilagođavanja i otpornosti.

„Kultura straha“ uvriježena je i sveprisutna, ali primjeri iz stvarnog života pokazuju da je za otpornost ključan otvoreni um. Dokumentujući i nudeći primjere ljudske domišljatosti, kreativnosti i inovativnosti u kriznim situacijama, omogućavamo prenos znanja i činimo ga dostupnim svima, primjenjivim u svim socioekonomskim slojevima. Otpornost nije ograničena geografijom ni okolnostima – otpornost je mentalitet.

Pojava Pojedinca 2.1

U središtu ovih izazova pojavljuje se novi tip pojedinca – Pojedinac 2.1 – opremljen ugrađenom otpornošću za 21. stoljeće, sposoban da preduhitri strah i prilagodi se brzim promjenama.

Šta se dešava „njima“, može se desiti i „nama“

Nedavna dešavanja pokazuju da krize prelaze granice i nadilaze društvene podjele. Na putu smo ka zajedničkoj realnosti, gdje razdvajanje društvenih grupa na „njih“ i „nas“ postaje zastarjela i nedjelotvorna paradigma. Dok međusobno povezani rizici postaju nova norma, jedina će stvarna razlika postojati između onih koji su otporni i onih koji to nisu. Da bismo u 21. vijeku preduhitrili strah, moramo zagovarati na dokazima zasnovani pogled na svijet koji moć otvorenog uma koristi za izgradnju otpornosti, upravljanje stresom, prilagođavanje promjenama.

Stoga nam je cilj da, dok 21. stoljeće napreduje, lansiramo ovaj način razmišljanja i djelovanja kao na dokazima bazirani model koji snagu otvorenog uma koristi za izgradnju otpornosti, borbu protiv stresa, prilagođavanje promjenama i sprečavanje straha.

FAMA Metodologija, april 2025.

8. Citati

10. Reference

8.

Citati

Pouke iz prošlosti pouke su za sadašnjost i budućnost

"Ono što se može dogoditi 'njima' lako se može dogoditi 'nama'."

Brojni događaji u novijoj istoriji pokazuju da prekogranična kriza djeluje na svim prostorima istovremeno – posljedično ćemo uskoro shvatiti da nam je stvarnost svima postala zajednička. Inherentno pogrešan koncept definisanja odnosa unutar društava i među različitim grupama („oni“ i „mi“) kao takav naprosto nije primjenjiv u trenutnoj shemi stvari. Jer kad međusobno povezani rizici postanu Nova normalnost, ono što se može dogoditi „njima“ lako se može dogoditi i „nama“. Nakon toga postaje jasno koliko će malo razlike činiti nalazite li se sjeverno ili južno od ekvatora, te da li vam je vlada lijevo ili desno od političkog centra. Jedina bitna razlika biće razlika između onih koji su otporni na nastupajuće promjene i onih koji nisu.

Umijeće otpornosti koje je grad Sarajevo savladao tokom četverogodišnje opsade može ponuditi odgovore na mnoge izazove s kojima se suočava naša civilizacija u 21. stoljeću: kako preživjeti prirodne i katastrofe koje uzrokuje čovjek, te kako prevladati strah od opasnosti i terora vidljivog ili nevidljivog neprijatelja.

Izvori: FAMA Kolekcija 1992.-1996 Govorna historija, Ankete: Preživljavanje, neobljavljen roman Biti ispred straha, Sarajevo Life Magazin, arhivska zbirka video zapisa i fotografija.

Evo nekoliko nezaboravnih uvodnih citata:

"Morali smo odmah napasti stres."

"Prihvatiti Novu normalnost."

"Zaokupite misli."

"Čuvao sam emocije da uštedim energiju."

FAMA Kolekcija

"Rad je zakon opstanka."

"Uvijek sam bio budan i stalno na oprezu."

"Neočekivano je sada očekivano."

"Ograničenje proizvodi kreaciju."

FAMA Kolekcija

"Ne biti u opsadi."

"Ne žalim se – to mi troši energiju."

"Bilo je važno da se snađeš u momentu."

"Ne bacaj ništa što ti više ne koristi."

FAMA Kolekcija

"Moraš stalno imati uvid u situaciju."

"Nemoguće postaje moguće."

"Ono što ne vidim ne postoji."

"Život je ono što se dešava ovdje i sada."

FAMA Kolekcija

"Najbitnije u to vrijeme: improvizacija, duboko strukturirana."

"Nije bilo mjesta za fantazije."

"Treba stalno biti u pokretu."

"Zadrži smisao za humor."

FAMA Kolekcija

"Ne misli na juče! Ne misli na sutra! Misli samo na sadašnji trenutak!"

"Imao sam povjerenja u sebe. To je sve što sam imao."

"Radili smo samo korisne stvari."

"Vrijeme se mjerilo drugačije. Po tome koliko ti treba da nešto uradiš."

FAMA Kolekcija

"Naučila sam kako da živim u svijetu neizvjesnosti."

"Otpornost se gradi dan za danom, korak po korak."

"Bili smo dovitljivi kad ničega nije bilo."

"Znao sam šta trebam učiniti i kada, a čekao kad je trebalo čekati."

FAMA Kolekcija

"Nije bilo fantazija... živjeli smo u trenutku."

"Smijeh je najbolji lijek protiv smrtne ozbiljnosti."

"Bilo je važno improvizovati u trenutku."

"Napraviti nešto ni iz čega."

7. Izgradnja otpornosti

9. Percepcija

6.17.

Mapa opstanka

Nastavak normalnog života i stvaralaštva bili su tokom opsade Sarajeva svim građanima jednako važni kao hljeb, lijekovi ili voda.

Ovaj segment FAMA-istraživanja obavljenih između 1992. i 1996. godine sadrži pitanje Možete li opisati neku svoju kreaciju? i odgovore ispitanika. Sarajlije (u ovom slučaju: ispitanici) kreirali su i prihvatili ovaj model da bi preživjeli: „Svi smo mi bili inovatori vlastitih metoda preživljavanja“, kako kaže jedan od ispitanika.

Izvori: FAMA Kolekcija 1992-1996. Govorna historija, Ankete: Preživljavanje, Sarajevo Life magazin, arhivska zbirka video zapisa i fotografija.

MAPA OPSTANKA

MAPA OPSTANKA

© FAMA Kolekcija; 'Mapa opsade Sarajeva 1992-1996.'

FAMA tim je tokom opsade prikupljao tekstualna i vizualna svjedočenja okruženja opsade. Na temelju tih činjenica izradili su mapu opsade Sarajeva. Krajem 20. stoljeća, za vrijeme ratova u bivšoj Jugoslaviji, grad Sarajevo preživio je najdužu opsadu u ljudskoj istoriji. Snage bosanskih Srba su – uz podršku Jugoslovenske narodne armije – rasporedile oko Sarajeva tešku i laku artiljeriju, blokirale sve izlaze iz grada i zauzele neke njegove dijelove. Tokom opsade su praktično svi građani Sarajeva bili na meti snajperske vatre. Na grad je ispaljeno četiri miliona granata, rušene su zgrade, bolnice, škole, džamije, crkve, groblja, muzeji i biblioteke... Dovod vode, plina i struje bio je prekinut, a komunikacija s vanjskim svijetom onemogućena. U martu 1996. godine, nakon zračnih napada NATO-a i potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, blokada Sarajeva je ukinuta i izvršena mirna reintegracija grada.

6.16. Čitanje

7. Izgradnja otpornosti

6.16.

Čitanje

Nastavak normalnog života i stvaralaštva bili su tokom opsade Sarajeva svim građanima jednako važni kao hljeb, lijekovi ili voda.

Ovaj segment FAMA-istraživanja obavljenih između 1992. i 1996. godine sadrži pitanje Možete li opisati neku svoju kreaciju? i odgovore ispitanika. Sarajlije (u ovom slučaju: ispitanici) kreirali su i prihvatili ovaj model da bi preživjeli: „Svi smo mi bili inovatori vlastitih metoda preživljavanja“, kako kaže jedan od ispitanika.

Izvori: FAMA Kolekcija 1992-1996. Govorna historija, Ankete: Preživljavanje, Sarajevo Life magazin, arhivska zbirka video zapisa i fotografija.

ČITANJE

ČITANJE

Ulični prodavač: „Ljudi su čitali uz svjetlost uljanica. Znam da su mladi od uličnih prodavača obično tražili Freudovo Tumačenje snova. Ne znam zašto, ali stariji su najviše tražili Adlerovo Razumijevanje ljudske prirode; valjda su svi htjeli čitati težu literaturu da bi zaboravili na rat i vlastite teškoće. Platon i Hegel su bili bestseleri.“

6.15. Kretanje

6.17. Mapa opstanka

7.

Izgradnja otpornosti

Pouke iz prošlosti pouke su za sadašnjost i budućnost

"Otpornost je sposobnost pojedinaca, zajednica i sistema da suočeni sa stresom i šokovima prežive, prilagode se i rastu, pa se čak i transformišu kada to zahtijevaju okolnosti."

Ovaj segment sažima prethodne, u potpunosti potvrđujući gornju definiciju koja kao da opisuje opstanak i otpornost u Sarajevu pod opsadom.

Dok se svijetom šire neizvjesnosti društava rizika 21. stoljeća, suočavamo se s teškim pitanjima i izborima, a odgovora i opcija ima vrlo malo. Gledajući iz ove perspektive, iskustvo opsade Sarajeva ističe svojstva individualne i kolektivne otpornosti, potencijale ljudskog uma, tijela i duše da odgovore na veliki urbani kataklizmički događaj, prkose teroru i – prežive. FAMA-in Modul: Prenos znanja 'Umijeće preživljavanja #2: Biti ispred straha - Opsada Sarajeva 1992-96.' može se smatrati skladištem ljudskog znanja – gdje su ljudska genijalnost, kreativnost i inteligencija prikazani usred urbanog postkataklizmičkog carstva. To je baštinski snimak lica i glasova koji su oblikovali najdužu opsadu u modernoj istoriji čovječanstva. Pojmovi kao izgradnja otpornosti, prilagođavanje promjenama i oslobađanje od straha – koje su Sarajlije na svojoj koži isprobali i testirali prije toliko godina – iznenada zauzimaju visoko mjesto na globalnoj agendi. FAMA-in Modul: Prenos znanja 'Umijeće preživljavanja #2: Biti ispred straha - Opsada Sarajeva 1992-96.' nudi saznanja o tome kako u cilju dobrobiti čovječanstva premostiti jaz između straha i nade, te između neizvjesnosti i mogućnosti.

Izvori: FAMA Kolekcija 1992.-1996 Govorna historija, Ankete: Preživljavanje, neobljavljen roman Biti ispred straha, Sarajevo Life magazin, arhivska zbirka video zapisa i fotografija.

"Svi smo postali inovatori svojih sopstvenih metoda preživljavanja."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Vremenom su se Sarajlije privikle na velike promjene i stalni stres. Trebalo je vremena da se stekne otpornost. Svako je imao svoju metodu.

"Malo lične kreativnosti."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Dugo se smatralo da samo velikim umovima i posebno talentiranim ljudima pripada kreativnost. Ovo istraživanje opskrbilo nas je nebrojenim primjerima da u limitiranim uslovima kreativnost pripada svakom pojedincu kao bazična potreba za egzistencijalno i mentalno preživljavanje.

"Stres treba napasti odmah."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Tokom krize je posebno važan trenutni odgovor na stres. Ljudi postaju jači izašavši iz akutnog šoka od stresa na koji su uspjeli trenutno da reagiraju.

"Svo vrijeme mozak vam mora nečim biti okupiran."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Sarajlije su neprekidno 24 sata dnevno tokom četiri godine bili izloženi situacijama života i smrti. Njihov odgovor normalnosti na nenormalne situacije dao im je trenutačan način da se oporave od specifičnih trauma u datom danu.

FAMA Kolekcija

"Morate biti brži i pronicljiviji od samog sebe."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Ljudi razvijaju otpornost u posebnim okolnostima: suočavajući se sa četvorogodišnjim razaranjem Sarajlije su postepeno povećavali svoju fleksibilnost, otvorenost, sposobnost da se mijenjaju, razvijaju i prilagode.

"Drugačije smo tada mjerili vrijeme: po tome koliko nam je trebalo da nešto učinimo."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Trebalo je imati jak kapacitet da se izmisli paralelna realnost u srcu ekstremnog okruženja sa višeslojnim stresom. Nije bilo vremena za čekanje, od suštinskog značaja bilo je da se momentalno odgovori na neprekidne promjene.

"Da ili ne."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Dilema "da ili ne" bila je početni izraz ljudske sposobnosti da se suoče sa krizom kao načinom preživljavanja. Prihvatiti ili ne prihvatiti Novu Normalnost bilo je pitanje.

"Nisam trošio vreme na čuđenje, odjednom sam sve znala."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Ekstremne situacije izazivale su šok sistema: sve do tada poznato odjednom je počelo da se mijenja. Strah je postao identitet ljudi i uticao je na donošenje odluka. Priznajući sebi da se plaši čovjek je mogao da blokira posljedice sopstvenog šoka i um bi preuzeo vođstvo, razvijajući sredstva za mentalno i bazično preživljavanje, pozicionirajući se Ispred Straha.

FAMA Kolekcija

"Ništa ne planiram, nikad ne odlučujem unaprijed."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Zakon preživljavanja bio je izvući pouku iz nepredvidivih događaja.

"Imala sam povjerenje u samu sebe. To je bilo sve što sam imala."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Sarajlije su otkrili jedno od najvažnijih pravila za savladavanje stresa: neočekivano je očekivano. To je bila nova misaona platforma. Očekivanje neočekivanog je bilo krucijalno za formiranje njihovog znanja o preživljavanju.

"Čuvao sam se osjećanja da imam energiju koja mi je bila potrebna da se suočim sa nepredvidivim."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Sarajlije su otkrili dragocjeni način da se izvuku sa civilizacijskog dna: stvorili su novu način ponašanja i življenja.

"Odluke su donošene u zadnji čas. Nikad ni u šta nisi mogao biti siguran."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Sarajlije su dan za danom u svakom trenutku svog života razvijali kapacitet za donošenje odluka pod neprekidnim stresom. Pitanje života i smrti bilo je permanentno stanje; odluke o životu i smrti donosile su se u svakom trenutku dana.

FAMA Kolekcija

"Počeo sam da lovim zečeve i da ih prodajem na pijaci. Ne pitajte kako."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Sarajlije su prihvatili Ekstremno novo i Nepoznato kao svoju realnost i svakodnevno su učili improvizujući u potpuno promjenjenom i ograničenom svijetu.

"Pravila sam karmin topeći ostatke starog karmina u teglici sa malo ulja. Vratila bih mješavinu u praznu tubu i ostavila da se stegne."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Ekstremno ograničene okolnosti čine da se kapacitet uma otvori do potpuno nepoznatog u ljudskom iskustvu. U procesu donošenja odluka prvi korak za preživljavanje bio je da se deblokira mozak blokiran strahom.

"Hodanje me čuvalo da ne poludim."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

U ograničenim okolnostima sloboda je da prepoznaš i poštuješ nova pravila. Odluka pojedinca da se kreće po gradu uprkos opasnosti da postane meta snajpera bila je dobro promišljena procjena situacije: nigdje nisi bio siguran, jer je opasnost prijetila odasvud, ali najopasnija stvar bila je da budeš zarobljen tom situacijom.

"Pošto sam izložio sav nameštaj kao ogrev, ukucao sam eksere po zidu i na njih okačio odjeću koju sam pokrio plastičnim folijama od poda do plafona – i tako sam napravio providni ormar. Djelovao je smiješno ali, što je najvažnije, odjeća je bila zaštićena od prašine."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Improvizacija kao odgovor na stalne promjene jedno je od važnijih sredstava za preživljavanje i smatrana je ličnim postignućem.

FAMA Kolekcija

"Prostirala sam veš tokom granatiranja."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Postojale su dvije grupe ljudi: oni koji su teške okolnosti prihvatili kao svoju Novu Normalnost i oni koji to nisu mogli da je prihvate. Oni koji su rekli DA našli su priliku da stvore paralelnu realnost, a oni koji su rekli NE ostali su zarobljeni u prošlosti i teško preživljavali.

"Gajila sam cvijeće u slobodno vrijeme."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Spontano je otkriven balans jednostavnih radnji u ekstremnim situacijama. Bio je to momenat predaha koji je odmarao mozak koji se suočavao sa neprekidnim stresom u različitim formama.

"Nisam slušao vjesti ni pratio medije da bih zadržao jaku motivaciju."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Svako bira svoj način mentalnog preživljavanja. Bilo je bolje ne znati za one stvari koje nisi vidio. Bilo je bolje ne biti pod utjecajem drugih koji su nudili pravu sliku onoga što se zbiva, jer jednom izrečeni, problemi su postajali teško savladivi.

"Radili smo korisne stvari."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Sarajlije su bili fokusirani na nekoliko dnevnih ciljeva koji su bili jednostavni, ali su zahtjevali ogormnu mentalnu i fizičku snagu. Misli su im bile usredsređene i akcije korisne: da pronađu hranu, vodu, struju, nešto za grijanje...

FAMA Kolekcija

"Neočekivano je očekivano."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Ovo je bilo jedno od pravila na koje su Sarajlije morale da se priviknu, ako nisu htjeli da neprekidno troše energiju na neprijatna iznenađenja i stresove, jer su im se okolnosti mjenjale više puta u danu. Ako bi dopustili da neočekivano utiče na njih svaki put na isti način, ne bi preživjeli nivo stresa mentalno ni fizički. Ovako je neočekivano postalo mjera normalnosti.

"Skupljao sam ostatke svijeća i topio ih u konzervi. Kad bi se vosak istopio stavljao sam u sredinu konac koji je služio kao fitilj i tako sam pravio svijeću."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Rad je bio i mentalni i egzistencijalni zakon preživljavanja. Ljudi su bili potpuno posvećeni onome što su činili, jer ako bi dopustili sebi da misle o onom što se dešava i što bi ih stalno brinulo, oduzimalo bi im energiju i uništavalo im pokretačku snagu, ne bi bili u stanju da savladaju nemoguće.

"Nisam ništa smišljala za preživljavanje osim što sam povremeno prokuhavala veš na suncu. Nasapunjala bih ga dobro pa bih ga stavila u lonac sa vodom na sunce i tako bi se veš prokuhao."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Niče je napisao: Ako hoćete da činite, morate zatvoriti vrata sumnji. Cio grad je zatvorio vrata sumnji i preživio četiri godine opsade.

"Hardver je uništen, softver je preživio."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Hardver je uništen (razaranje grada na svim nivoima), softver je preživio (u ovom slučaju sposobnost mišljenja). Čovjek ima um kao sredstvo odbrane protiv stresa. Snaga otvorenog uma pokazala se kao dostojan protivnik ekstremnim, neočekivanim, nepoznatim, nepredvidivim okolnostima i oblicima u kojima se teror pojavljivao. Otvorenost uma i kasnije razvijen mehanizam da se bude ISPRED STRAHA automatski je imao odgovor na sve forme terora.

FAMA Kolekcija

"Sačinio sam vokmen koji je radio na dinamo. Kad god sam vozio bicikl, slušao sam muziku."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Svjet se pojavljivao iz parčića. Svaka situacija bila je nova za sve ljude. Na svim nivoima preživljavanja bilo je od fundamentalnog značaja da se stvori nova realnost. U skučenim okolnostima sve je nanovo moralo da se stvori: šporet, školska klupa,rođendanski ukrasi, bašte, pozorišne predstave...voda. Sve je moralo iz početka.

"Moj uspjeh je bio što sam preživio."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Preživljavanje katastrofe u urbanoj sredini tokom četiri godine, stvaranje paralelne realnosti u sred dnevnog razaranja sa svim posljedicama, učinilo je od svakog građanina običnog heroja i pokazalo se da su snaga i i kreativnost uma bili tačni odgovori na krizu I razaranje.

"Svi smo koristili generator koji je imao moj komšija. Kako smo imali samo jednu utičnicu, ja sam napravio razvodnik od drveta sa četiri otvora tako da je cijeli stan imao struju. To je bila neka vrsta produžnog kabla jer pravi produžni kabl nije mogao da se koristi sa tim generatorom. Izdubio sam četiri rupe u drvenoj kocki i u svaki progurao metalnu žicu koja je sprovodila struju."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Nije bilo uputstava za deblokiranje uma, nikakvih pouka ni razmjene iskustava. Ustanovio se novi način mišljenja, prilagođen novim okolnostima i pokretač mu je bio mehanizam Biti Ispred Straha. Ovo je bio potpuno nov fenomen koji su iskusili oni građani koji su odlučili da prihvate situaciju takvu kakva jeste i da na taj način prežive.

"Važno je imati duhovnost."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Otpornost kao novi identitet bila je stvarana tokom dugog vremena u ekstremnim okolnostima permanentnog stanja krize. Otpornost se razvila kroz mehanizam novog svijeta, donošenjem niza odluka, procedurom za procedurom, od događaja do događaja, stvaranjem paralelne realnosti.

FAMA Kolekcija

"Prilagodio sam se situaciji u kojoj sam živio."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Svako je morao držati svoj život u svojim rukama ("hvatati bika za rogove"): totalno razaranje je stanovnike grada depriviralo od svega poznatog, nisu više ništa imali do samih sebe i sposobnosti svoga uma da se suoči sa situacijom. Zahvaljujući tome su postepeno izgradili nove alatke otpornosti.

"Donosio sam vodu u konzervama i burićima; potok je bio na 10-15 minuta hoda od kuće. Hrana je uglavnom dobavljana od humantitarne pomoći kao i onog malo što se moglo naći na pijaci i u vrtu. Falile su cigarete. Nismo imali struju tako da su bile ili svijeće ili mrak."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Nije bilo žaljenja za onim što je nekad bilo: takvo osjećenje bilo je izuzetno opasno jer je smanjivalo koncentraciju i prihvatanje onoga sada. Bilo koja sumnja u sadašnjost ili bilo kakve uspomene na to kako je bilo slabilo je sposobnost da se izvedu dnevni zadaci i da se prilagodi i prihvati momentalan i tačan odgovor na stres.

"Učila sam, slušalaa sam muziku. Čitala sam ljubavne romane."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Znali su kad je vrijeme da se čini, a kad da se pritaji: novi način mišljenja stvorio je alatke za savladavanje nepoznatog, pa čak i dinamiku akcije i reakcije u zavisnosti od trenutne potrebe.

"Šta god da nas snađe, bivajući otporni mi ćemo ići dalje to je bila krilatica dana."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Četiri godine ekstremnih okolnosti opsade učinilo je da su Sarajlije mogle da se pouzdaju samo u snagu otpornosti. Pojedinci su bili u stanju da veruju sebi više nego bilo kome i tako je nastala zajednica pojedinaca koji su, svaki na svoj način, stvorili otporno društvo. Otpornost nije bila stvar heroizma, jer su svi postigli isto. Grad je preživio jer su njegovi građani postali otporni.

FAMA Kolekcija

"Ništa nije bilo kao nekad, živjeli smo u filmovima Med Maksa."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Kolektivni odgovor na Nesigurno-Nepoznato-Neočekivano-Nenormalno bila je široko rasprostranjena kreativnost. Pojedinci i grad prevazilazili su situacije dan po dan. Uvid u veličinu otvorenog uma koji stoji Ispred Straha predstavlja nadu za čovječanstvo. Strah se ne može potpuno prevazići, ali Sarajlije su ga stavile u službu preživljavanja, svodeći ga vremenom na samo jednu od činjenica, ne dozvoljavajući da ovlada njihovim odlukama.

"Čitao sam sve što sam mogao da dohvatim i slušao sam muziku."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Novi način mišljenja je Sarajlijama omogućavao da automatski reaguju na dnevni nivo stresa unoseći ravnotežu u svoje slobodno vrijeme. Stres se uravnetežavao muzikom, knjigama, filmovima, pozorištem, modnim revijama, tenisom...

"Gledala sam TV pomoću baterije koju je punila vetrenjača. Vjetar je činio da vetrenjača proizvodi elektriku koji je punio bateriju. To je bilo moguće samo kad je bilo vjetra, naravno, i kad bi se baterija napunila za 24 sata."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Apsolutna kreacija nije više bila privilegija elite. Sposobnost svakog pojedinca da prevaziđe konstantnu krizu otvorila je iste mogućnosti.. Oni koji nikad nisu bili umjetnici postali su umjetnici življenja.

"Moderno je ono što imaš."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Nije bilo taštine u odijevanju, niti brige kako neko izgleda. Diktati bivših društvenih normi su nestali. Moderno je postalo ono što imaš i tako je je nastala kolekcija izuzetnih modnih kreacija TRASH, nastalih upravo od onog što imaš.

FAMA Kolekcija

"Šminkala sam se iz inata."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Odbrana inatom je bila protest protiv nevidlivog neprijatelja šminkanjem, dotjerivanjem, udešavanjem, kretanjem – svim malim inat akcijama neočekivanim u ekstremnim okolnostima. Odbrana inatom je bila biti Ispred Straha, ona je vratila dostojanstvo ljudima koji su bili žive mete.

"Biti ispred straha."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

"Biti ispred straha" je mehanizam koji se stvorio i utvrdio u opštoj konfuziji. Biti Ispred Straha svjedoči da pojedinci i društva mogu i moraju da se suoče sa zahtjevima vremena. Biti Ispred Straha je nov način mišljenja koji ne podcjenjuje strah koji vlada svijetom u stresu i nesigurnosti. Ne može se savladati strah, ali se može biti ispred straha i na taj način omogućiti sebi prevazilaženje nepoznate situacije I novog stresa.

"Kuhao sam kafu u konzervi koju sam grijao komadićima papira."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Sarajlije su naučile kako da pobjede haos u kojem su se našle: neočekivane situacije nudile su ogromne mogućnosti kreiranja potreba koje su ranije bile zadovoljavane. Svaka takva kreacija bila je pobjeda čovjeka nad teorom i svim oblicima stresa. Kuhanje čaja od trava, kafe od sočiva, pravljenje hljeba u pretis loncu, organizovanje maskenbala za djecu na stepeništu – sve je to značilo samo jedno: svaka individua bivajući Ispred Straha imala je mentalitet pobjednika, a ne žrtve.

"Moja kreacija je bila prkos opsadi: nisam bio pod opsadom."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Biti Ispred Straha bio je način da se preživi četvorogodišnja opsada grada: ne biti pod opsadom u gradu pod opsadom. Kreiranje paralelne realnosti predstavljalo je uspješno primjenjivanje ovog principa.

FAMA Kolekcija

"Povezao sam lampu sa baterijom koristeći foliju sa sijalicom na principu ogledala."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Pravljenje lampe u gradu bez struje bio je jedan on najvećih izazova, ali i opasan poduhvat. Svaki takav zadatak zahtijevao je da se bude Ispred Straha, da bi čovjek pristao da izađe na ulicu, postane živa meta da bi pronašao stvari koje su mu neophodne da sačini kasnije lampu i da ima svjetlo. Sarajlije su naučile da cijene vodu, svjetlo, hranu, međuljudske odnose...jer je sve to iznimnim snagama trebalo zadobijati. Sve je to bilo kao surfovanje po opasnim talasima ili osvajanje strašnih planinskih vrhova. Sve je postalo važno i mjerljivo.

"Imali smo suprotne dokaze."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Da je vladao konstantan stres i strah nije sasvim tačno. Opsada Sarajeva je pokazala da, ako se prihvati situacija kakva jeste, onda nebrojeni dnevni stresovi mogu da povećaju kapacitet uma, snagu karaktera i kreativnost, što je sve zajedno stvaralo novi način mišljenja koji je mogao da se nosi sa stresom i da sačuva zdravlje ljudima.

"Svo slobodno vrijeme smo ja i momci lunjali okolo."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Humor je bio dio otvorenog uma: Sarajlije su pokazale smisao za humor na kraju svijeta. U opasnim situacijama bilo bi teško živjeti: uz stalno prisustvo smrti i u nedostatku osnovnih potrebština. Humor je pravio distancu u odnosu na datu situaciju, oduzimao je snagu njenoj jezivosti i strahoti. Preživljavanje nije bilo samo ozbiljno; uprkos fizičkoj iscrpljenosti i patnji iznalazila su se duhovita riješenja. Ljudi su uspijevali da na sebe i svijet gledaju sa humorom.

"Vjerovala sam samo sebi, nisam slušala nikakve glasine."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Snaga uma i bivanje ispred straha bile su pokretačke snage novog identiteta i rezultirale su potpunim samopouzdanjem pojedinaca. Mehanizam otpornosti je počeo automatski da djeluje. Nije više bilo diktata volje.

FAMA Kolekcija

"Ne misli na juče. Ne misli na sutra. Misli samo o tome što se sad dešava."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

To je bio zakon u gradu pod opsadom.Taj zakon trajao je 24 sata dnevno tokom četiri godine.

"Jedno pitanje se nikad nije postavljalo: šta će biti sutra?"

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Misliti o sutra značilo je ići predaleko u nezamislivo i potpuno različito od onog gdje smo se nalazili, kao o putovanju na Mjesec. Sarajlije su bile svjesne da bi to zahtijevalo opet novo prilagođavanje sad kad su se tek navikli na novu normalnost.

"Nikad nisamo mislili o tome šta bi moglo da se desi, nego samo o onom što se dešava."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Sarajlije nisu mogle da kontrolišu razaranje niti iznenađenja od novih užasa, ali bivajući Ispred Straha bili su u stanju da kontrolišu izazov svake situacije, jer su naučili kako da savladaju šok i kako na njega da odgovore najbrže moguće.

"Nešto ni iz čega."

GRAĐENJE OTPORNOSTI

Vježbanje uma naučilo je Sarajlije da budu neprekidno na oprezu. Nisu imali nikakve dodatne misli, bili su koncentrisani samo na ono što se dešava u datom trenutku. Postali su eksperti u improvizovanju, stalno stvarajući nešto ni iz čega.

6.17. Mapa opstanka

8. Citati

6.15.

Kretanje

Nastavak normalnog života i stvaralaštva bili su tokom opsade Sarajeva svim građanima jednako važni kao hljeb, lijekovi ili voda.

Ovaj segment FAMA-istraživanja obavljenih između 1992. i 1996. godine sadrži pitanje Možete li opisati neku svoju kreaciju? i odgovore ispitanika. Sarajlije (u ovom slučaju: ispitanici) kreirali su i prihvatili ovaj model da bi preživjeli: „Svi smo mi bili inovatori vlastitih metoda preživljavanja“, kako kaže jedan od ispitanika.

Izvori: FAMA Kolekcija 1992-1996. Govorna historija, Ankete: Preživljavanje, Sarajevo Life magazin, arhivska zbirka video zapisa i fotografija.

SKIJANJE

SKIJANJE

Enes Zlatar Bure, rock muzičar: „Skijali smo ulicama Sarajeva dok su okolo padale granate. Ljudi su bježeći vidjeli dva tipa kako nose skije i mislili da smo s drugog svijeta. Ali ja sam htio napraviti video-pismo za svoju djevojku koja je tada bila u Švedskoj, htio sam da vidi kako živimo i šta radimo. Snimao sam skijanje jer je to tada bilo nešto nemoguće. Apsolutno nemoguće. Projicirao sam svoje snove, jer sam sanjao o tome da skijam na planinama. Ali nisam mogao, naravno, jer su tamo bili snajperisti. Video-pismo je bilo bez zvuka, ali sam kao pozadinu u tom nijemom filmu stavio muziku, pa je djelovao kao spot ili video turistička razglednica...“

ODLAZAK NA FAKULTET

ODLAZAK NA FAKULTET

Studentica: „Kad sam išla na fakultet da polažem ispite, dotjerana najbolje što se moglo, hodala sam iza svega što nas je moglo zaštiti od snajperske vatre, mada je to djelovalo više kao mentalna nego stvarna zaštita. Nikad nisam bila sigurna hoću li se vratiti živa. Ponekad bih izula cipele pa trčala preko raskršća.“

ŠEMSA

ŠEMSA

Šemsa Mehmedović, ekonomistkinja, uvijek nasmijana, poletna, dotjerana ko pišća. Kretala se normalno, nikad ne pokazujući strah, nikad ne trčeći, uprkos onima koji su na svakom raskršću virili kroz snajperske nišane: „Mislim da nisam sišla s uma samo zato što sam onoliko radila, fizički.“

6.14. Sarajevo Life magazin

6.16. Čitanje

6.14.

Sarajevo Life magazin

Nastavak normalnog života i stvaralaštva bili su tokom opsade Sarajeva svim građanima jednako važni kao hljeb, lijekovi ili voda.

Ovaj segment FAMA-istraživanja obavljenih između 1992. i 1996. godine sadrži pitanje Možete li opisati neku svoju kreaciju? i odgovore ispitanika. Sarajlije (u ovom slučaju: ispitanici) kreirali su i prihvatili ovaj model da bi preživjeli: „Svi smo mi bili inovatori vlastitih metoda preživljavanja“, kako kaže jedan od ispitanika.

Izvori: FAMA Kolekcija 1992-1996. Govorna historija, Ankete: Preživljavanje, Sarajevo Life magazin, arhivska zbirka video zapisa i fotografija.

SARAJEVO LIFE MAGAZIN

SARAJEVO LIFE MAGAZIN

Urednici FAMA-e: „Snimali smo naslovnicu za naše izdanje dvojnika magazina Life; originalno izdanje časopisa LIFE iz 1956. godine imalo je na naslovnoj strani Elizabeth Taylor. Mi smo imali Amru i morali smo je obući u više slojeva da bi preživjela fotkanje na -26°C i da možemo štampati dvojnik magazina LIFE koji je svima trebao pokazati kako ljudi u Sarajevu pod opsadom žive i kako razmišljaju. Svi naši sagovornici odgovarali su na pitanje da li bi se vratili, i u kojem obliku, da postoji reinkarnacija. Svi su odgovorili da bi se htjeli vratiti, i da bi se htjeli vratiti kao ljudi. Rekli su to iako je bila četvrta godina opsade i zima bila jako oštra.“

6.13. Slobodno vrijeme

6.15. Kretanje

6.13.

Slobodno vrijeme

Nastavak normalnog života i stvaralaštva bili su tokom opsade Sarajeva svim građanima jednako važni kao hljeb, lijekovi ili voda.

Ovaj segment FAMA-istraživanja obavljenih između 1992. i 1996. godine sadrži pitanje Možete li opisati neku svoju kreaciju? i odgovore ispitanika. Sarajlije (u ovom slučaju: ispitanici) kreirali su i prihvatili ovaj model da bi preživjeli: „Svi smo mi bili inovatori vlastitih metoda preživljavanja“, kako kaže jedan od ispitanika.

Izvori: FAMA Kolekcija 1992-1996. Govorna historija, Ankete: Preživljavanje, Sarajevo Life magazin, arhivska zbirka video zapisa i fotografija.

AEROBIK

AEROBIK

Dajana, studentica: „U Sarajevu je otvoreno Savjetovalište za PTS. Imali su kurseve informatike, engleskog jezika, šivanja i kozmetike, ali ja sam odabrala aerobik. Mogli smo tamo i popiti kafu, popričati s ljudima i čak gledati TV – kad je bilo struje. Svima nam je trebalo da se na vježbama aerobika iskačemo, družimo, razmjenjujemo recepte i napunimo energijom.“

MIRIS RUŽA

MIRIS RUŽA

Amina Begović, glumica: „Kasnije su me pitali: 'Pa nisi valjda zbog ruža prešla Tršćansku ulicu?' A ja kažem: 'Jesam’.“ (Tršćanska je bila najopasnija ulica u gradu, potpuno otvorena neviđenim snajperistima s brda.)

ČIŠĆENJE RIŽE

ČIŠĆENJE RIŽE

Student: „Satima sam rukama čistio rižu; to mi je pomoglo da ne otkačim skroz naskroz.“

6.12. Bijeg od stvarnosti

6.14. Sarajevo Life magazin

6.12.

Bijeg od stvarnosti

Nastavak normalnog života i stvaralaštva bili su tokom opsade Sarajeva svim građanima jednako važni kao hljeb, lijekovi ili voda.

Ovaj segment FAMA-istraživanja obavljenih između 1992. i 1996. godine sadrži pitanje Možete li opisati neku svoju kreaciju? i odgovore ispitanika. Sarajlije (u ovom slučaju: ispitanici) kreirali su i prihvatili ovaj model da bi preživjeli: „Svi smo mi bili inovatori vlastitih metoda preživljavanja“, kako kaže jedan od ispitanika.

Izvori: FAMA Kolekcija 1992-1996. Govorna historija, Ankete: Preživljavanje, Sarajevo Life magazin, arhivska zbirka video zapisa i fotografija.

BIJEG OD STVARNOSTI

BIJEG OD STVARNOSTI

Kasim, upravnik kina: „Ljudi su vrlo rado dolazili u naše kino i gledali te filmove. Bila je užasna gužva. A da biste došli do kina morali ste trčati pod snajperskom vatrom, doslovno. Ulaznica je bila 1 njemačka marka, a toliko je koštala i svijeća koju biste kod kuće potrošili ako želite vidjeti sebe i svoje. Dakle, za te pare ste mogli vidjeli i druge, poznata lica, pa s njima popričati o normalnim stvarima.“

6.11. Randevu

6.13. Slobodno vrijeme

6.11.

Randevu

Nastavak normalnog života i stvaralaštva bili su tokom opsade Sarajeva svim građanima jednako važni kao hljeb, lijekovi ili voda.

Ovaj segment FAMA-istraživanja obavljenih između 1992. i 1996. godine sadrži pitanje Možete li opisati neku svoju kreaciju? i odgovore ispitanika. Sarajlije (u ovom slučaju: ispitanici) kreirali su i prihvatili ovaj model da bi preživjeli: „Svi smo mi bili inovatori vlastitih metoda preživljavanja“, kako kaže jedan od ispitanika.

Izvori: FAMA Kolekcija 1992-1996. Govorna historija, Ankete: Preživljavanje, Sarajevo Life magazin, arhivska zbirka video zapisa i fotografija.

RANDEVU

RANDEVU

Student: „Većinu popodneva provodio sam sa svojom djevojkom. Slušali smo radio priključen na akumulator. Tako smo simulirali normalan život mladih ljudi. Bila je to kolektivna iluzija. Koncept radio-stanice bila je muzika koja miriše, ima okus mora.“

6.10. Fotografija

6.12. Bijeg od stvarnosti

6.10.

Fotografija

Nastavak normalnog života i stvaralaštva bili su tokom opsade Sarajeva svim građanima jednako važni kao hljeb, lijekovi ili voda.

Ovaj segment FAMA-istraživanja obavljenih između 1992. i 1996. godine sadrži pitanje Možete li opisati neku svoju kreaciju? i odgovore ispitanika. Sarajlije (u ovom slučaju: ispitanici) kreirali su i prihvatili ovaj model da bi preživjeli: „Svi smo mi bili inovatori vlastitih metoda preživljavanja“, kako kaže jedan od ispitanika.

Izvori: FAMA Kolekcija 1992-1996. Govorna historija, Ankete: Preživljavanje, Sarajevo Life magazin, arhivska zbirka video zapisa i fotografija.

BAŠTE ZA PREŽIVLJAVANJE

BAŠTE ZA PREŽIVLJAVANJE

Drago Resner, fotograf, napravio fotografiju urbane bašte za preživljavanje pod snajperskom vatrom i granatiranjem. Nakon što je Fondacija Soroš donirala 16.000 kesica sjemenja, Sarajevo je postalo jedna velika bašta za preživljavanje. Svaki komadić zemlje koristio se za vrtlarenje: saksije na prozorskim daskama i balkonima, prostor iza zgrade ili u gradskom parku.

MODNA REVIJA 'TRASH'

MODNA REVIJA 'TRASH'

Milomir Kovačević, fotograf, napravio je senzacionalne fotografije modne revije Trash. Umjesto električnog svjetla i reflektora koristile su se baklje. Ali se vidjelo da su one haljine izvađene iz naftalina prekrasne i da mlade djevojke u njima izgledaju prekrasno. Revija je zapravo bila vesela: iako su granate padale na sve strane, atmosfera je bila lijepa.

SVAKODNEVNI ŽIVOT

SVAKODNEVNI ŽIVOT

Fotograf Rikard Larma na početku opsade je postao ratni fotoreporter za novinsku agenciju Associated Press. Tokom opsade je napravio sjajnu fotografiju ljudi koji peru veš u Miljacki, ispred Vijećnice, zgrade Narodne biblioteke koja je bila spaljena i uništena granatiranjem.

6.9. Zanati

6.11. Randevu

6.9.

Zanati

Nastavak normalnog života i stvaralaštva bili su tokom opsade Sarajeva svim građanima jednako važni kao hljeb, lijekovi ili voda.

Ovaj segment FAMA-istraživanja obavljenih između 1992. i 1996. godine sadrži pitanje Možete li opisati neku svoju kreaciju? i odgovore ispitanika. Sarajlije (u ovom slučaju: ispitanici) kreirali su i prihvatili ovaj model da bi preživjeli: „Svi smo mi bili inovatori vlastitih metoda preživljavanja“, kako kaže jedan od ispitanika.

Izvori: FAMA Kolekcija 1992-1996. Govorna historija, Ankete: Preživljavanje, Sarajevo Life magazin, arhivska zbirka video zapisa i fotografija.

REKONSTRUISAN KRALJ TVRTKO

REKONSTRUISAN KRALJ TVRTKO

Slikar amater: „Kralj Tvrtko me privukao zbog toga što je bio jedan od naših najčuvenijih kraljeva. On je znao kako treba vladati Bosnom. Nacrtao sam njegovu glavu u prirodnoj veličini, a otkrio sam da je bio visok 207 centimetara. Njegovim likom sam htio dočarati specifični 'duh Bosne' o kojem sam i pisao.“

NAMJEŠTAJ ZA LUTKE

NAMJEŠTAJ ZA LUTKE

Milenko Simić, arhitekta i dizajner, napravio je namještaj za kuću za lutke. Napraviti tako minijaturan namještaj bilo je istinsko postignuće – minuciozna izrada krevetića, radnog stolića, ormarića i stoličica podsjeća na velikog kineskog majstora iz 18. stoljeća koji je u košpici masline isklesao čamac s vratima i prozorima, a u njemu osam figura, od kojih dvije igraju šah. Namještaj za kuću za lutke predstavlja precizan i predan rad, istinski kreativno umijeće.

PAPE ZA BEBE

PAPE ZA BEBE

Hikmeta, domaćica, plela je pape za bebe iako nije znala nijednu bebu. Kćeri su joj donosile svaki komadić vunice za pletenje koji su našle, a ona bi se tako udubila u izradu najfinijih i najmekših papa da nije razmišljala o granatama koje im padaju na balkon.

6.8. Porodica

6.10. Fotografija

6.8.

Porodica

Nastavak normalnog života i stvaralaštva bili su tokom opsade Sarajeva svim građanima jednako važni kao hljeb, lijekovi ili voda.

Ovaj segment FAMA-istraživanja obavljenih između 1992. i 1996. godine sadrži pitanje Možete li opisati neku svoju kreaciju? i odgovore ispitanika. Sarajlije (u ovom slučaju: ispitanici) kreirali su i prihvatili ovaj model da bi preživjeli: „Svi smo mi bili inovatori vlastitih metoda preživljavanja“, kako kaže jedan od ispitanika.

Izvori: FAMA Kolekcija 1992-1996. Govorna historija, Ankete: Preživljavanje, Sarajevo Life magazin, arhivska zbirka video zapisa i fotografija.

KUĆNA ZABAVA

KUĆNA ZABAVA

Majka: „Djecu je trebalo umiriti, zabaviti ih nečim, nikada ih ne prepustiti samima sebi ili ih ostaviti da ne rade ništa. Uvijek si morao biti s njima, pričati im priče, igrati se s njima, pjevati im, učiti ih da crtaju.“

BAJKE

BAJKE

Baka: „Pričala sam unucima bajke da ne bi razmišljali i slušali šta se događa napolju.“

PORODIČNI LANAC

PORODIČNI LANAC

Opis porodičnog lanca: „Tim koji je garantovao opstanak činili smo moj otac, moj brat i ja. Uspostavljen je 'porodični ekonomski lanac' i svi su učestvovali u zajedničkom naporu za preživljavanje. 'Lanac' je besprijekorno funkcionirao po novim pravilima na koja je pristao svaki pojedinac. Jedini način preživljavanja bio je unutar porodice, kroz mehanizam dijelom baziran na gotovini, dijelom na trampi a dijelom na švercu.“

DJEČJA IGRA - KVAZIMODO

DJEČJA IGRA - KVAZIMODO

Nedžad Begović, otac i umjetnik: „Izrezivao sam komade papira imitirajući tehniku origamija i napravio igru s devet geometrijskih elemenata. Nazvao sam je Kvazimodo, zbog ne baš lijepog izgleda. Od tih devet elemenata, kad se slažu na različite načine, mogu se dobiti sva slova, svi brojevi, cuke, mace, neke kućice, neki treći geometrijski oblici. Tako su djeca provodila vrijeme igrajući se i učeći – ma svi smo se zabavljali, a djeca su brzo naučila slova.

6.7. Mediji

6.9. Zanati

6.7.

Mediji

Nastavak normalnog života i stvaralaštva bili su tokom opsade Sarajeva svim građanima jednako važni kao hljeb, lijekovi ili voda.

Ovaj segment FAMA-istraživanja obavljenih između 1992. i 1996. godine sadrži pitanje Možete li opisati neku svoju kreaciju? i odgovore ispitanika. Sarajlije (u ovom slučaju: ispitanici) kreirali su i prihvatili ovaj model da bi preživjeli: „Svi smo mi bili inovatori vlastitih metoda preživljavanja“, kako kaže jedan od ispitanika.

Izvori: FAMA Kolekcija 1992-1996. Govorna historija, Ankete: Preživljavanje, Sarajevo Life magazin, arhivska zbirka video zapisa i fotografija.

OSLOBOĐENJE – DNEVNI LIST

OSLOBOĐENJE – DNEVNI LIST

Dika Kapić, novinarka i prevoditeljica: „Šta je značilo raditi u podrumu Oslobođenja? Značilo je sjediti u polumraku uz uljanicu, desetak novinara okupljenih oko hladne grijalice koji čekaju da padne noć i da se upali generator – jer gorivo se štedilo za štampanje novina; novinari su znali da će ujutro na ulicama građani željno čekati te novine, ako i od samo dva lista: čovjek može biti gladan vijesti, isto kao i hrane.“

SLUŠANJE RADIJA

SLUŠANJE RADIJA

„Ljudi su bili bliski i družili se, pogotovo kad padne mrak, kad su znali da su preživjeli dan. Zajedno su slušali radio koji je radio na akumulator. Slušali su tuđe glasove i muziku. Neki su napravili i radio na dinamo. Ali to smo mogli slušati samo ako neko od nas okreće pedale bicikla.“

6.6. Film

6.8. Porodica

6.6.

Film

Nastavak normalnog života i stvaralaštva bili su tokom opsade Sarajeva svim građanima jednako važni kao hljeb, lijekovi ili voda.

Ovaj segment FAMA-istraživanja obavljenih između 1992. i 1996. godine sadrži pitanje Možete li opisati neku svoju kreaciju? i odgovore ispitanika. Sarajlije (u ovom slučaju: ispitanici) kreirali su i prihvatili ovaj model da bi preživjeli: „Svi smo mi bili inovatori vlastitih metoda preživljavanja“, kako kaže jedan od ispitanika.

Izvori: FAMA Kolekcija 1992-1996. Govorna historija, Ankete: Preživljavanje, Sarajevo Life magazin, arhivska zbirka video zapisa i fotografija.

FILMSKI FESTIVAL

FILMSKI FESTIVAL

Režiser Haris Pašović organizovao je filmski festival koji se održavao u tri kina istovremeno. Festival je trajao 10 dana i prikazano je 140 filmova iz cijelog svijeta. Festival su podržali svjetski poznati filmski režiseri, poslavši svoje filmove na VHS-u. Filmovi su prikazivani pomoću benzinskih generatora. Bilo je oko 20.000 posjetilaca – koji su u kino trčali pod snajperskom vatrom. Gužve su bile velike, a atmosfera nevjerovatna.

6.5. Pozorište

6.7. Mediji

6.5.

Pozorište

Nastavak normalnog života i stvaralaštva bili su tokom opsade Sarajeva svim građanima jednako važni kao hljeb, lijekovi ili voda.

Ovaj segment FAMA-istraživanja obavljenih između 1992. i 1996. godine sadrži pitanje Možete li opisati neku svoju kreaciju? i odgovore ispitanika. Sarajlije (u ovom slučaju: ispitanici) kreirali su i prihvatili ovaj model da bi preživjeli: „Svi smo mi bili inovatori vlastitih metoda preživljavanja“, kako kaže jedan od ispitanika.

Izvori: FAMA Kolekcija 1992-1996. Govorna historija, Ankete: Preživljavanje, Sarajevo Life magazin, arhivska zbirka video zapisa i fotografija.

RAVELOV BOLERO

RAVELOV BOLERO

Baletni ansambl je ostvario pristojnu baletnu izvedbu. Koliko je god bilo važno da plesači svakodnevno dolaze na probe, stavljajući na kušnju svoju fizičku i psihičku izdržljivost, isto je toliko bilo važno i da publika dođe da vidi njihov nastup. To je bila svojevrsna garancija da plesači ipak žive u svijetu u kojem je moguće ostvariti nešto što ni u normalnim okolnostima nije lako: baletnu predstavu.

MJUZIKL "KOSA"

MJUZIKL

Amila Glamočak, glumica i pjevačica: „Vježbali smo uz muziku s magnetofona spojenog na mali akumulator. Premijera mjuzikla Kosa bila je kultni događaj, veliki emotivni ventil, lijek za smirenje građanima ovoga grada. Dolazili su na predstave iz najudaljenijih dijelova grada, uprkos granatiranjima i snajperskoj vatri. A mi smo igrali po dvije-tri predstave dnevno – jer takvu publiku nismo mogli razočarati.“

MOLIERE, POZORIŠNA PREDSTAVA

MOLIERE, POZORIŠNA PREDSTAVA

Vladimir Jokanović, glumac: „Jednom sam u ledenom pozorištu morao stati pred publiku i reći nešto u stilu S obzirom na to koliko je ovdje hladno, želite li da igramo ili ne? Niko nije otišao, vjerujte, svi su rekli: Igrajte, molimo vas."

TEATAR "NOH" (Režija: Haris Pašović)

TEATAR

Ines Fančović, glumica koja je u teatru Noh u režiji Harisa Pašovića, igrala glavnu ulogu, morala je dolazeći u pozorište prelaziti rijeku, a prelaz je bio jako opasan, pa se svakog dana kolebala između mostova.

6.4. Sport

6.6. Film

6.4.

Sport

Nastavak normalnog života i stvaralaštva bili su tokom opsade Sarajeva svim građanima jednako važni kao hljeb, lijekovi ili voda.

Ovaj segment FAMA-istraživanja obavljenih između 1992. i 1996. godine sadrži pitanje Možete li opisati neku svoju kreaciju? i odgovore ispitanika. Sarajlije (u ovom slučaju: ispitanici) kreirali su i prihvatili ovaj model da bi preživjeli: „Svi smo mi bili inovatori vlastitih metoda preživljavanja“, kako kaže jedan od ispitanika.

Izvori: FAMA Kolekcija 1992-1996. Govorna historija, Ankete: Preživljavanje, Sarajevo Life magazin, arhivska zbirka video zapisa i fotografija.

ŠAH

ŠAH

„Ljudi su igrali šah sjedeći na stubištu, ili u podrumu, ili u bilo kojem zaštićenom kutku koji su mogli pronaći. To je bio njihov način otpora, borbe kroz sport, kroz nešto što je značilo da u Sarajevu ne vlada smrt.“

DIZAČ TEGOVA

DIZAČ TEGOVA

„Imao sam tegove od prije rata. Izvlačio sam ih kad god sam bio u kući. Ako nisam imao posla napolju, trenirao sam kod kuće dižući tegove. Ritam dizanja tegova naspram dinamičke sile razaranja.“

TENIS

TENIS

„Svaki dan sam odlazio na teniske treninge, svjesno riskirajući jer je uvijek bilo snajpera, granata... Granatirali su svaki dan, ali mislim da me to tjeralo da svaki dan idem na trening, da iscijedim višak energije, da se ne okrene protiv mene.“

MARATONAC

MARATONAC

Maratonac Islam Đugum: „Trenirao sam triput dnevno, trčeći sarajevskim ulicama. Prije sam trčao 25 do 30 kilometara dnevno. Intenzivni treninzi zahtijevaju kvalitetnu hranu, ali nikad nisam razmišljao o tome jer sam se kao i svi ostali borio da preživim, ali želio sam se i dalje baviti sportom i jednog dana trčati na nekom maratonu.“

6.3. Muzika

6.5. Pozorište

6.3.

Muzika

Nastavak normalnog života i stvaralaštva bili su tokom opsade Sarajeva svim građanima jednako važni kao hljeb, lijekovi ili voda.

Ovaj segment FAMA-istraživanja obavljenih između 1992. i 1996. godine sadrži pitanje Možete li opisati neku svoju kreaciju? i odgovore ispitanika. Sarajlije (u ovom slučaju: ispitanici) kreirali su i prihvatili ovaj model da bi preživjeli „Svi smo mi bili inovatori vlastitih metoda preživljavanja“, kako kaže jedan od ispitanika.

Izvori: FAMA Kolekcija 1992-1996. Govorna historija, Ankete: Preživljavanje, Sarajevo Life magazin, arhivska zbirka video zapisa i fotografija.

FLAMENCO

FLAMENCO

Pjevačica Dragana Ilić obukla je haljinu iz kolekcije Narodnog pozorišta, našminkala se, popela na pozornicu i zapjevala promrzloj, gladnoj i žednoj publici kojoj je njen nastup bio važniji od svega. Oči u oči s publikom koja je bila u istoj opasnosti dolazeći na koncerte i predstave i vraćajući se kući. „Svi smo živjeli kao zatvorenici: pjevači, glumci, muzičari koji su učestvovali u predstavama, kao i publika“. Svi zajedno su igrali sarajevski rulet, Danse Macabre, taj ples smrti.

HARE KRISHNA KONCERT

HARE KRISHNA KONCERT

Grupa Hare Krishna održala je koncert: godina je bila teška, ljudi skapavali od gladi. Hare Krishna su u svom hramu pripremili hranu, pripremili i koncert, pa pozvali ljude. Ganulo ih je kad su vidjeli s kakvom su im se radošću ljudi pridružili. Svi su bili nasmijani i svi veselo pljeskali. Kasnije su

ROCK BEND

ROCK BEND

Bure, vođa rock grupe Sikter: Oko 50-60 muzičara otvorilo je mali studio u zgradi televizije, koja je bila sigurna od granata. Radili su svi zajedno, jedni drugima pjevali i tražili mišljenje o svojim pjesmama, što bi prije par godina prije toga bilo nezamislivo, što zbog sujete, a što zbog straha od plagiranja. Nastupila je ogromna produkcija novih pjesama. „Moj savjet za mentalno zdravlje: uživajte u svemu i ne plačite za prosutim mlijekom.“

BUBNJAR

BUBNJAR

„Bubnjao sam iz sve snage ne bih li nadglasao buku razaranja grada. Niko se nikad požalio.“

TANGO

TANGO

Pjevač Sabahudin Kurt: „Pokušao sam izvući ljude iz skloništa i podruma i natjerati ih da plešu: da plešu dok na sve strane padaju granate... I ostvario sam tu ideju. Ljudi su je prihvatili i plesali. Bio je to prvi tango u Sarajevu pod opsadom.“

SAKSOFON

SAKSOFON

„U slobodno vrijeme sam svirao saksofon. U sobi nas dvojica, sami.“

6.2. Umjetnički rad

6.4. Sport

6.2.

Umjetnički rad

Nastavak normalnog života i stvaralaštva bili su tokom opsade Sarajeva svim građanima jednako važni kao hljeb, lijekovi ili voda.

Ovaj segment FAMA-istraživanja obavljenih između 1992. i 1996. godine sadrži pitanje Možete li opisati neku svoju kreaciju? i odgovore ispitanika. Sarajlije (u ovom slučaju: ispitanici) kreirali su i prihvatili ovaj model da bi preživjeli: „Svi smo mi bili inovatori vlastitih metoda preživljavanja“, kako kaže jedan od ispitanika.

Izvori: FAMA Kolekcija 1992-1996. Govorna historija, Ankete: Preživljavanje, Sarajevo Life magazin, arhivska zbirka video zapisa i fotografija.

BICIKLISTA

BICIKLISTA

Skulptor Enes Sivac imao je veliku želju da trkači (ljudi koji pretrčavaju mostove pod snajperskom vatrom) vide u zraku njegovog letećeg čovjeka. Dok je postavljao Biciklistu između dviju obala, Sivac je stalno bio pod snajperskom vatrom. Umjetnici nisu mogli spriječiti uništenje grada, ali su pružali svojevrstan otpor, održavajući barem duhovni puls grada: nisu dopustili da umre duh ovog grada.

KENTAUROMAHIJA

KENTAUROMAHIJA

Birajući među oštećenim tramvajima onaj od kojeg će napraviti skulpturu, skulptorka Alma Suljević se odlučila za granatama spaljeni tramvaj s kojim je to bilo tehnološki najizvodljivije. Ona i njen tim koristili su rotacijske strojeve za zavarivanje i dizalice koje je UNPROFOR imao na kamionima, te skulpturu Kentauromahija podigli na kamion.

SKULPTURICA

SKULPTURICA

Umjetnik Nedžad Begović je prepoznavao razne oblike u predmetima koje je pronalazio na ulici, u ruševinama. Neki od njih bili su tako očiti da ih je izložio bez gotovo ikakvih intervencija.

NAKIT

NAKIT

Dizajner Emir Kasumagić izrađivao je nakit mada ga niko nije naručivao. Ali Emir nije mogao sjediti skrštenih ruku. Radio je jako naporno i trudio se da pažljivo prateći uzorke svaki komad izradi da bude što ljepši.

STRIP

STRIP

Crtač stripova Dragan Rokvić nacrtao je kratki strip koji mu je FAMA naručila za sarajevski magazin Life.

UMJETNIČKO DJELO

UMJETNIČKO DJELO

Slikar Nusret Pašić rekao je da ograničenje stvara kreaciju.

Slikar

Slikar

„Smijeh je recept za mentalno zdravlje. A stvaranje je izvor radosti.“

PLAVO

PLAVO

„Iako se nikad nisam žalila, tokom treće godine opsade osjećala sam ogromnu potrebu da vidim more. Gdje god da pogledam, sve mi se činilo plavim. Moj prijatelj Edo Numankadić, slikar, naslikao je Plavo da me malo utješi.“

MODNA REVIJA 'TRASH'

MODNA REVIJA 'TRASH'

Modna revija koju je organizovao umjetnik Riad Ljutović zapravo je bila vesela: atmosfera je bila lijepa iako su na sve strane padale granate. Umjesto električnog svjetla i reflektora koristile su se baklje. Dovoljno da publika vidi da su haljine izvađene iz naftalina prelijepe i da mlade djevojke u njima izgledaju prelijepo.

'ALL I NEED IS LOVE'

'ALL I NEED IS LOVE'

Umjetnica Amra Zulfikarpašić napravila je ženski akt s burekom i baklavom. Natjerala je majku da za izložbu napravi burek i baklavu, mada je u to vrijeme bio čisti luksuz izložiti i komadić pite ili baklave koji se neće pojesti.

6.1. Izrada objekata

6.3. Muzika

6.1.

Izrada objekata

Nastavak normalnog života i stvaralaštva bili su tokom opsade Sarajeva svim građanima jednako važni kao hljeb, lijekovi ili voda.

Ovaj segment FAMA-istraživanja obavljenih između 1992. i 1996. godine sadrži pitanje Možete li opisati neku svoju kreaciju? i odgovore ispitanika. Sarajlije (u ovom slučaju: ispitanici) kreirali su i prihvatili ovaj model da bi preživjeli: „Svi smo mi bili inovatori vlastitih metoda preživljavanja“, kako kaže jedan od ispitanika.

Izvori: FAMA Kolekcija 1992-1996. Govorna historija, Ankete: Preživljavanje, Sarajevo Life magazin, arhivska zbirka video zapisa i fotografija.

NAMJEŠTAJ HAZNADAREVIĆ

NAMJEŠTAJ HAZNADAREVIĆ

Proizvođač namještaja Haris Haznadarević koristio je daske od kojih su se izrađivali golubarnici i kokošinjci. Napravio je cijeli komplet namještaja i od orahovine, koju je nabavljao s pet različitih mjesta. Ovaj komplet je izradio u obliku lišća. I cijeli komplet uspio provući kroz tunel i izvesti ga u SAD. Što je u to vrijeme bilo pomalo čudno: pucaju granate, ljudi ginu, sve se raspada, a onda reklama: firma Haznadarević u Sarajevu proizvodi namještaj. „Dakle, znalo se da Haznadarević ne samo da je ostao u Sarajevu, nego tamo i proizvodi namještaj. I još ga izvozi u Ameriku! Kroz tunel!“

TLOCRT

TLOCRT

Arhitektica Ognjenka Finci i FAMA podigli su tradicionalnu bosansku kuću koristeći materijal iz ruševina bivših vojnih baraka. Ognjenka je projektovala kuću koju je tim FAMA namjeravao izgraditi kao čin otpora neprestanom razaranju. To je bila jedina neoštećena zgrada u Sarajevu, smještena u zatvoren prostor koji nije granatiran.

PEĆ OD POZORIŠNOG REFLEKTORA

PEĆ OD POZORIŠNOG REFLEKTORA

Arhitekta Milenko Simić napravio je peć od pozorišnog reflektora; ta peć je grijala stan tokom čitave četiri godine opsade.

6. Kreativnost

6.2. Umjetnički rad

6.

Kreativnost

Anketa

Nastavak normalnog života i stvaralaštva bili su tokom opsade Sarajeva svim građanima jednako važni kao hljeb, lijekovi ili voda.

Ovaj segment FAMA-istraživanja obavljenih između 1992. i 1996. godine sadrži pitanje "Možete li opisati neku svoju kreaciju?" i odgovore ispitanika. Sarajlije (u ovom slučaju: ispitanici) kreirali su i prihvatili ovaj model da bi preživjeli: „Svi smo mi bili inovatori vlastitih metoda preživljavanja“, kako kaže jedan od ispitanika.

Izvori: FAMA Kolekcija 1992-1996. Govorna historija, Ankete: Preživljavanje, Sarajevo Life magazin, arhivska zbirka video zapisa i fotografija.

Izrada objekata

Umjetnički rad

Muzika

Sport

Pozorište

Film

Mediji

Porodica

Zanati

Fotografija

Randevu

Bijeg od stvarnosti

Slobodno vrijeme

Sarajevo Life magazin

Kretanje

Čitanje

Mapa opstanka

5. Ravnoteža

6.1. Izrada objekata

5.

Ravnoteža

Anketa

Građanima Sarajeva je bilo neophodno da uspostave ravnotežu i u ekstremnim životnim okolnostima koji su vladali tokom četiri godine opsade. To im je uspijevalo kroz stvaranje mirnih, jednostavnih, normalnih situacija usklađenih s njihovim ličnim potrebama.

Koristeći metode govorne historije, anketiranja, upitnika, te arhivske video i foto formate, tim FAMA je rekonstruisao model otpornosti i nazvao ga Modul: Prenos znanja "Biti ispred straha". Gledate neke od 6.000 postojećih komponenti istraživanja obavljenog između 1992. i 1996. godine, vizuelnih i tekstualnih dokaza o snazi otvorenosti uma iskazivanoj tokom četiri godine stalnih svakodnevnih opasnosti i različitih nivoa svih vrsta stresa. Svi dokazi strukturirani su na osnovu modela proizašlih iz iskustva ispitanika i kao takvi mogu predstavljati univerzalne modele. Sarajlije (u ovom slučaju: ispitanici) kreirali su i prihvatili ovaj model da bi preživjeli („Svi smo mi bili inovatori vlastitih metoda preživljavanja“, kako kaže jedan od ispitanika).

Izvori: FAMA Kolekcija 1992-1996. Govorna historija, Ankete: Preživljavanje, Sarajevo Life magazin, arhivska zbirka video zapisa i fotografija.

Ovaj segment RAVNOTEŽA sadrži pitanje "Šta ste radili u slobodno vrijeme?" i odgovore ispitanika.

"Uzgajao sam u svojoj bašti povrće i cvijeće."

"Dosta sam spavao i izlazio s prijateljima."

"Trenirao sam atletiku."

"Pisala sam dnevnik."

"Odmarao sam se i razgovarao sa svojom suprugom."

"U slobodno vrijeme nisam radio ništa."

"Plela sam i heklala – samo da ne sjedim praznih ruku."

"Spremala sam ispite na žurnalistici."

"Vezla sam goblene."

"U slobodno vrijeme sam izrađivao igračke; to radim već 10 godina i sada tako zarađujem za život."

"Slobodno vrijeme sam uglavnom provodila čitajući sve što mi dođe pod ruku."

"Heklala sam."

FAMA Kolekcija

"Išla sam na probe hora."

"Slikajući ili radeći u bašti."

"Radila sam u bašti, a usto krojila i šila odjeću."

"Učio sam engleski i spavao."

"U slobodno vrijeme sam čistila stan."

"U slobodno vrijeme sam pisala magistarski i učila engleski i njemački."

"Uglavnom slušao radio."

"Slušao sam radio."

"U slobodno vrijeme sam se zezao."

"Razmišljala od čega bih mogla napraviti sljedeću čorbu."

"U slobodno vrijeme sam smišljala od čega da napravim ručak narednog dana."

"Skupljao snagu da izdržim sljedeće granatiranje."

FAMA Kolekcija

"Vozio sam bicikl."

"Učila sam talijanski."

"Držala sam djeci iz svoje ulice časove matematike; nekad davno sam matematiku predavala u školi."

"Popravljao sam ljudima televizore.Što je često bilo potrebno jer su se televizori stalno kvarili zbog nestabilne struje i čestih nestanaka struje."

"Sređivao sam svoj auto."

"Komšijama sam popravljao radio i TV aparate."

"Igrao sam fudbala."

"Radio fizičke vježbe."

"U slobodno vrijeme sam se odmarala čitajući knjige."

"S komšijama i prijateljima igrao karte, šah i domine."

"Smišljala sam djeci razne igre."

"Čitala knjige, plela, čistila rižu..."

FAMA Kolekcija

"Bavio se baštovanstvom i družio se s komšijama."

"Puno sam čitao jer sam rijetko kad mogao izaći pošto sam invalid."

"Pravila sam frizure komšinicama, da budu ljepše."

"Uglavnom svirao sa svojim bendom."

"Razmišljala o lijepim stvarima."

"Kafenisao s rajom..."

"U slobodno vrijeme sam usavršavala svoj francuski."

"U slobodno vrijeme sam mislila kako da napravim ručak."

"Nastojao se što više odmarati."

"U slobodno vrijeme sam posjećivala prijatelje i išla u pozorište."

"Supruga i ja smo sve slobodno vrijeme provodili u bašti."

"Pokušavala dobro izgledati."

FAMA Kolekcija

"U slobodno vrijeme sam kuhala „ratne specijalitete“."

"U slobodno vrijeme sam čitala ono što me smiruje."

"U slobodno vrijeme sam se bavio poljoprivredom (u saksijama).To je djelovalo vrlo smirujuće."

"U slobodno vrijeme sam pomagao svojoj porodici i starijim i nepokretnim komšijama."

"U slobodno vrijeme sam pravila uštipke."

"U slobodno vrijeme sam se bavio sobom."

"U slobodno vrijeme sam popravljao satove."

"U slobodno vrijeme sam vezla goblene, to me smirivalo."

"Trudio se da slobodno vrijeme provodim kao i prije opsade."

"Obavljao sitne kućne poslove i popravke, i igrao se s psom."

"U slobodno vrijeme sam pravila razne kreme od mlijeka u prahu i nekih drugih sastojaka."

"Posjećivala sam majku."

FAMA Kolekcija

"U slobodno vrijeme sam viđala neke drage ljude."

"Dio slobodnog vremena posvećivao sam naučnom radu, a ostatak druženju s prijateljima."

"U slobodno vrijeme sam posjećivao prijatelje."

"Uglavnom ostajao kod kuće s porodicom."

"U slobodno vrijeme sam crtala."

"Ako nije bilo granatiranja, u slobodno vrijeme sam sjedio ispred svoje zgrade."

"U slobodno vrijeme sam igrao jamba sve dok nene izgubim pojam o tome gdje sam i ko sam."

"U slobodno vrijeme sam se družio se s vršnjacima, uglavnom po stanovima jer nismo imali gdje drugo."

"Igrao karata i pio kafu, kad smo imali kafe."

"U slobodno vrijeme sam pričao priče o Drugom svjetskom ratu."

"U slobodno vrijeme sam raduckao."

"Slobodno vrijeme sam koristio da se pošteno naspavam, ako mi je to bilo moguće."

FAMA Kolekcija

"U slobodno vrijeme sam davala sve od sebe da ne mislim na rat."

"U slobodno vrijeme sam izlazila s prijateljicom, samo da ne zaboravim stare navike."

"Pokušavao raditi nešto kreativno.Pravio sam nacrte i modele nadajući se da će rat prestati i da ćemo ponovno graditi."

"Šetao s psom."

"Nisam radio ništa.Samo ležao i buljio u plafon."

"Čitao knjige; tako mi je vrijeme brže prolazilo."

"Slobodnog vremena bilo je jako malo, a najviše sam ga koristio za psihičko i fizičko opuštanje."

"U slobodno vrijeme sam okupljala djecu iz komšiluka i držala malu školu, jer sam inače nastavnica."

"U slobodno vrijeme sam čitao stare časopise, prije nego što posluže za potpalu."

"Čitala knjige, neke i po više puta."

"Rješavajući križaljke, ali olovkom – da ih mogu izbrisati, pa sve ispočetka."

"Pričao s komšijom i pravio muštikle od vrbovog drveta."

FAMA Kolekcija

"Heklala i vezla sve dok se vidi, a onda u krevet."

"Plela sam vunene čarape i priglavke, razgovarala s komšijama, sređivala kuću; sve je to bilo svakodnevno slobodno vrijeme."

"Pokušavala se baviti uzgojem povrća, razmjenjivala s prijateljima ratne recepte, čitala..."

"Pazila na sina, brinula o njemu, igrala se s njim i nastojala da ga održim zdravim."

"U slobodno vrijeme sam šišala komšije, a za šišanje bih dobila kutiju cigareta."

"Crtao sam tokom cijelog rata."

"Nije bilo puno slobodnog vremena.Posvećivala sam ga svom momku."

"Po cijeli dan sam slušao muziku i zezao se s rajom."

"U slobodno vrijeme sam radio po kući.To mi je smirivalo živce."

"U slobodno vrijeme sam uzgajao cvijeće."

"U slobodno vrijeme sam se igrao sa svojom kćerkom."

"U slobodno vrijeme sam posjećivala komšije i razmjenjivala s njima recepte."

FAMA Kolekcija

"Družila se s komšinicama, uz šoljicu kakaa."

"Čitao sam stare romane i knjige, ponekad po dva-tri puta."

"Odmarao se nakon 14-satnog radnog dana."

"U slobodno vrijeme sam trenirao košarku."

"U slobodno vrijeme smo uglavnom raspravljali o hrani. Za rasprave ti ne treba ni svjetlost ni struja."

"Čitao sam novine stare i po nekoliko sedmica."

"Najčešće sam pisala, uglavnom za najmilije; što je rezultiralo objavljivanjem zbirke pjesama."

"Slobodno vrijeme sam provodio s porodicom, jer nisam znao hoću li sutradan biti živ."

"Slušala sam tranzistor i plela."

"Izrađivao sam figure od drveta."

"Pošto sam imao bend, stalno smo svirali i tako prkosili granatama."

"Uzgajajući zečeve i paprike..."

FAMA Kolekcija

"Bavio se folklorom."

"Krečio sam stanove svojih prijatelja."

"Sjedio sam s prijateljima u bašti i pijuckao domaću šljivovicu."

"Uglavnom sam s prijateljicom šetala oko zgrade."

"U slobodno vrijeme sam spavala.Ja sam velika spavalica."

"U slobodno vrijeme sam uglavnom kartao, što mi u mirnodopsko vrijeme ni na pamet ne bi palo."

"Družio se s ljudima pokušavajući zaboraviti našu svakodnevicu."

"Pošto sam smršala 20 kg, prepravljala sam svoju staru odjeću."

"Vodio sam ljubav."

"Nastojala se što bolje provoditi."

"Družio sam se s rajom, učestvovao u organizaciji kulturnih događanja, priredbi i izložbi; organizovao sam oko 50 humanitarnih koncerata."

"Radio sam fizičke vježbe."

FAMA Kolekcija

"Ustajao sam u sedam ujutro i igrao košarke.Tako sam čekao na svoj red da naspem vodu s pumpe."

"Čitao sam sve što stignem, od starih časopisa do Dostojevskog."

"Najčešće sam sjedio s komšijama i pio „kafu“ od leće, ječma ili riže; sjedili smo i pričali."

"Kad nisam radio, sjedio sam na stubištu i kartao s rajom."

"Pjevala sam, ili čitala."

"U slobodno vrijeme sam pisao pjesme."

"Ja sam mađioničar. Pa sam vježbao mađioničarske trikove."

"Popravljao sam svojim kolegama kućanske aparate."

"Igrao šaha s komšijama Salkom i Hasanom."

"Bio sam i fizički i psihički umoran – san je bio najbolji lijek."

"Slobodno vrijeme se provodilo u dobrom društvu, uz muziku i poneku neočekivanu poslasticu."

"U slobodno vrijeme sam se pokušavao malo odmoriti od rata."

4. Dnevni poslovi

6. Kreativnost

4.

Dnevni poslovi

Anketa

Tokom četiri godine opsade Sarajeva, zakon psihičkog i fizičkog preživljavanja u ekstremnim okolnostima bio je – rad. Radeći stvari potrebne za osnovni opstanak, ljudima je bio okupiran i um – rad im je eliminisao misli koje bi im mogle uništiti motivaciju.

Koristeći metode govorne historije, anketiranja, upitnika, te arhivske video i foto formate, tim FAMA je rekonstruisao model otpornosti i nazvao ga Modul: Prenos znanja "Biti ispred straha". Gledate neke od 6.000 postojećih komponenti istraživanja obavljenih između 1992. i 1996. godine, vizuelnih i tekstualnih dokaza o snazi otvorenosti uma iskazivanoj tokom četiri godine stalnih svakodnevnih opasnosti i različitih nivoa svih vrsta stresa. Svi dokazi strukturirani su na osnovu modela proizašlih iz iskustva ispitanika i kao takvi mogu predstavljati univerzalne modele. Sarajlije (u ovom slučaju: ispitanici) kreirali su i prihvatili ovaj model da bi preživjeli („Svi smo mi bili inovatori vlastitih metoda preživljavanja“, kako kaže jedan od ispitanika).

Izvori: FAMA Kolekcija 1992.-1996 Govorna historija, Ankete: Preživljavanje, Sarajevo Life magazin, arhivska zbirka video zapisa i fotografija.

Ovaj segment DNEVNI POSLOVI sadrži pitanje "Kako ste preživjeli?" i odgovore ispitanika.

"Pijačno pravilo: ono što imaš trampiš za ono što nemaš. Na primjer, tri kilograma duhana trampiš za kilu mlijeka u prahu, ili cigarete za brašno i šećer."

"Jednom sam napravila ukras za kosu u obliku cvijeta, nešto neobično, pa to trampila za paket pelena, koje si u tom trenutku nisam mogla priuštiti."

"Kafu sam kuhala od žitarica; obično od ječma, a jednom i od leće. A probala sam i rižu i žir."

"Radioamateri su tokom rata proslijedili više od 20 miliona poruka."

"Možete li zamisliti da smo porode obavljali pri svjetlu svijeća? A u cijelom porodilištu smo imali samo jednu svijeću. Jedna svijeća za dva istovremena poroda, jedna svijeća na tri bebe rođene u isto vrijeme."

"Napravio sam lampu. Umetnuo sam IV cjevčicu u plinsko crijevo, a na drugi kraj stavio prazan uložak od hemijske olovke; bilo je dovoljno svjetla da se osvijetli soba."

"Pošto nije bilo ni struje ni plina, morali smo rezati granje ili skupljati papir da preživimo."

"Improvizovao sam baštu na svojoj prozorskoj dasci. Doslovno veličine prozorske daske. Imao sam 27 vrsta povrća. Prolaznici su redovno bili oduševljeni cvjetovima tikvica koji vise s mog prozora. Imao sam i raznih vrsta paprika, čak i ljutih feferona."

FAMA Kolekcija

"Odjednom se nađeš kao u mjestu ukopan, nasred si ulice, svjestan si koja je to ulica, i odjednom zapuca snajper, a ti ne možeš da makneš. To samo na trenutak – a onda zakoračiš i potrčiš."

"Bio sam na desetak ručkova ili večera organizovanih pod motom "Uberi ručak, ulovi večeru"."

"Pokušaji lociranja snajperskih tačaka tokom četiri godine pod opsadom stvorili su određene reflekse; i čovjek se morao naviknuti da vjeruje da ga barikade, da ga kontejneri (bilo ih je 380) nekako mogu zaštititi. Ili smo barem mislili da mogu."

"Zamislite čovjeka na operacionom stolu u prostoriji gdje je temperatura -5°C. Praktično smo radili u onom što medicina smatra nekom vrstom hibernacije. Možda su zato naši pacijenti i mogli izdržati duge i teške hirurške zahvate. Topla jela pripremana su u kotlovima ispod kojih se ložila vatra. Na isti način se pralo i rublje u prosjeku se ručno pralo dvije tone rublja dnevno."

"Stalno sam čekala u redovima za vodu, jer nisam mogla ponijeti više od 70 litara odjednom."

"Puno sam puta bio suočen sa situacijama kad je kroz pojedine dijelove grada bila ludost proći i avionom, a kamoli biciklom, zato što su redovno bili pod snajperskom vatrom."

"Izmislio nisam ništa, ali sam od raznih biljaka izrađivao šampone za kosu."

"Pravila sam kokice od riže. Staviš ulje u tavu i pričekaš da se dobro zagrije. Onda staviš rižu i čekaš da nabubri i postane zlaćana. To je dobro i kao obrok i kao međuobrok, malo se zabavljaš grickajući."

FAMA Kolekcija

"Svakog dana sam prelazila po 14 kilometara."

"U cijelom nam je komšiluku radila samo jedna rerna i svi smo tu pekli hljeb, morali smo čekati i po četiri-pet sati da dođemo na red."

"Nema šta nisam radio, sve što je obećavalo odvlačenje pažnje od teške svakodnevice."

"Pokušavali smo zaštititi tramvaje od snajpera kako god smo znali i umjeli. Kao zaštitu smo postavljali kontejnere i naše autobuse, a kasnije čak i velike komade tkanine da snajperisti ne vide kad prolazi tramvaj. Građani su smatrali da je, koliko god riskantno, tramvajem ipak lakše nego pješke jer je hodanje bilo praktično nemoguće. Ljudi nisu imali obuću, nisu imali odjeću, znam to jer sam često razgovarao s putnicima. Govorili su „Ti samo vozi, kome je suđeno da preživi, taj će preživjeti, a kome nije – ti tu ništa ne možeš.“"

"Ako je nekoga bilo strah, rekao je da se boji. Ako je neko nekoga volio, odmah je to rekao, jasno pokazao. Kad smo htjeli jedni drugima priskočiti u pomoć, to smo i činili."

"Često sam pravila prirodne preparate od ljekovitog bilja. Na primjer, mješavina metilnog alkohola i bijelog luka kao lijek protiv vrtoglavice i za opšte jačanje. Svaki dan uzimate jednu kap više dok ne dođete do 25 kapi. Pomoću tih smjesa smo održavali snagu. Dijelila sam te preparate svojim komšijama."

"Hodati gradom da bi preživio – dok okolo padaju granate – svakako je samo po sebi pravi podvig."

"S vanjskim svijetom smo komunicirali preko satelitskih telefona, humanitarnih organizacija, radioamatera, stranih novinara, UN-a, Jehovinih svjedoka, Caritasa."

FAMA Kolekcija

"Golf je išao na benzin, a kad smo mogli odvojiti malo kuhinjskog ulja dodali bismo ga u dizel, golf bi išao na sve! Nikad se nije pokvario. Poskakivao je, vozio nizbrdo, uzbrdo. Mislim da je golf spasio Sarajevo."

"Išli smo na spavanje što ranije i ustajali što kasnije – tako smo preskakali barem jedan obrok."

"Ulice sam prelazio trčeći 300 kilometara na sat."

"Ljudi su bili zapanjeni kada sam im savjetovao da svojim psima kao dodatak ishrani daju pivski kvasac. Mislili su da će psi naticati od kvasca. Nije pas hljeb, ne može ga kvasac nabubriti."

"Trčali smo kao progonjene zvijeri."

"Pravila sam hljeb od riže. Rižu dobro skuhaš i zgnječiš. Onda dodaš malo žitnog brašna i promiješaš sve zajedno. Taj hljeb se ne stvrdne ni nakon tri-četiri dana."

"Napravio sam tuš na balkonu. Vezao sam kantu za gredu i tako skupljao kišnicu. Sapunam se i onda polako povlačim konop, kanta se naginje i ja se ispirem kišnicom."

"Tokom teških granatiranja ostajali smo na stubištu, odmah ispred mog stana. Tu su se skupljale sve komšije s našeg i onog sprata iznad nas. Imali smo sreće, nikad nismo imali direktan pogodak."

FAMA Kolekcija

"Muvao sam se po gradu jer nisam imao pametnijeg posla."

"Uberi ručak, ulovi večeru!"

"Napravili smo „gradski voz“, a vukao ga je kamion – nazvali smo to vozilo UNILOK 1000. To je bilo posebno vozilo, moglo se kretati i tramvajskom prugom i cestom. Da vozilo ne bi iskočilo iz tračnica, konstruisali smo male željezničke osovine i na njih pričvrstili tri mala željeznička vagona iz lokalnih vozova. Postojao je tehnički problem s kontrolom kočenja jer je taj vozić morao stajati na improvizovanim stajalištima. Kamion nema kočioni sistem kojim se može upravljati na tramvajskim prugama, ali zato željeznički vagoni imaju ručne kočnice. Tako su naši željezničari ručno zaustavljali voz kad god je trebalo."

"U slobodno vrijeme sam slikao."

"Čelični živci i strpljenje svetaca."

"Pravila sam salatu od plave djeteline – vjerujte da u životu nisam probala ukusniju salatu. Dva-tri dana nakon što su ljudi shvatili da lucerka može biti i ljudska hrana, nisi u Sarajevu više nigdje mogao naći lucerku."

"Prema mom iskustvu, morate se stalno kretati."

"Spojio sam radio komadom žice na dinamo bicikla. Okrećući pedale proizvodio sam struju i slušao radio."

FAMA Kolekcija

"1992. obukli smo zimsku odjeću i nismo je skidali cijele te zime. Zbog noćnog granatiranja smo spavali obučeni, jer smo često iz kreveta morali u podrum."

"Kad sam imao slobodnog vremena, provodio sam ga s prijateljima."

"Vozili smo bicikle, tako se kreće brže, ali smo i biciklom morali preko takozvanih opasnih tačaka, gdje su svi bili izloženi snajperskoj vatri nevidljivog neprijatelja. U tim trenucima smo vjerovali da smo u prednosti zato što te tačke biciklom pređeš brže nego pješke. Ali su i biciklisti često stradavali."

"Smijeh, humor, šale..."

"Šetala sam gradom uglavnom zato što bih poludjela da sam sve vrijeme ostala zatvorena u kući."

"Kad god u školi položim test, davala sam mami te listove s kojih sam učila da zapali vatru, a dok je vatra gorjela, sjedila sam kraj nje i čitala, da još nešto naučim dok ima svjetla."

"Pisma su putovala i po četiri mjeseca."

"U bašti imam i blitvu, i krompir, i bundevu, i paradajz, i luk."

FAMA Kolekcija

"Možete zamisliti koliki su bili problemi i muke s vodom kad nam je dnevno trebalo dvije hiljade litara. Bez obzira na nestašice, pacijenti nikad nisu ostali bez obroka, i niko nije dobio nikakvu bolest. Osoblje, svi mi koji smo se našli na tom poslu, učinili smo sve da se ti ljudi osjećaju sigurno jer smo tu bili zbog njih."

"Napravio sam bezbroj vrsta lampi koje su mi pomogle u kretanju po stanu za vrijeme noćnih granatiranja."

"Dotjerujem se iz inata."

"Brali smo lišće pored Miljacke, ubrali bismo malo podbjela i narezali ga za ručak."

"Jednom nikako nisam mogao natjerati svog psa da izađe iz zgrade, i baš sam se naljutio i iživcirao. Međutim, kad je nekoliko sekundi nakon toga počelo granatiranje, postalo je jasno da je pas imao itekako dobar razlog što nije htio napolje. Otada niko od mojih komšija nije izlazio a da prethodno ne provjeri želi li moj pas napolje."

"Potraga za vodom kad nisi siguran hoćeš li se vratiti živi može se smatrati podvigom s obzirom na to da se to radilo pod kontinuiranim granatiranjem."

"Moji prijatelji i ja pravili smo tulume bez određenog razloga, samo da se opustimo. Muziku smo slušali koristeći kamionske akumulatore."

"Napravio sam kremu za cipele."

FAMA Kolekcija

"Posadila sam sjemenke japanskog paradajza u saksiju na balkonu. Cijelo sam ljeto jela slatki japanski paradajz."

"Udala sam se u ratu. Prijatelji mog supruga uplatili su nam u sarajevskom Holiday Innu (dvodnevno) bračno putovanje. Bilo nam je super i nikad to neću zaboraviti."

"Ljudi su počeli shvatati da je normalno osjećati strah. Da je sasvim u redu bojati se i plakati, ili vrištati, da tako treba, da je to način oslobađanja od stresa."

"Izmišljala sam recepte. Jedan od njih je za pitu od graha. Grah se dobro skuha, doda malo luka i bibera, kad i ako imaš, pa sve to izgnječiš i rasporediš po jufkama. Onda ispečeš pitu, pravi specijalitet."

"Vidio sam ribu u rijeci, pastrmku, ali se nisam usudio reći svojim kolegama ribarima. Otišao sam kući iako su uz rijeku pucali snajperisti. Uzeo sam opremu, ali nisam imao mamaca pa sam morao pronaći glistu. I na glistu uhvatio pastrmku. Kakva je to radost bila!"

"Kretao sam se po gradu da bih našao hranu i vodu. A od granatiranja i snajperske vatre nigdje nisi bio siguran."

"Nismo imali pravi podrum; kad je bilo granatiranje sjedili smo na stubištu, a nekoliko puta sam čak i prespavao sjedeći na stepenicama."

"Ljudi su bili očajni, pucalo se na sve strane, a ja sam bila najsretnija na svijetu jer sam zatrudnila!"

FAMA Kolekcija

"Napravio sam minijaturni šporet. Uzeo sam veliku konzervu i u nju stavio manju koju sam napunio vodom. U većoj konzervi sam zapalio papir, a plamen je zagrijao vodu i hranu u manjoj."

"Od tri stara bicikla napravio sam jedan pristojan i prodao ga za dobre pare."

"Opustite se, ostanite hladnokrvni, budite fokusirani i spremni na promjene, budite kreativni, koristite svoj intelekt i sve radite s primjesom humora."

"S hljebom smo bili jako štedljivi, pazili smo da svako dobije dovoljno da makar prevari glad, a ako tokom dana ne pojedemo sav hljeb, od ostatka bismo pripremili specijalitet, ćevapčiće od krušnih mrvica. Svi Bosanci vole ćevapčiće."

"Izrađivali smo male uljanice provlačeći vrpcu ili fitilj kroz plutani čep."

"E vala ću „raditi“ iz inata."

"Stojim između zgrada i gledam na sat. Nakon prvog pucnja, brojim sekunde do sljedećeg. Otprilike 15 do 20 sekundi. Kad osjetim da sam spreman, čekam sljedeći i odmah potrčim preko bulevara, morao sam ga preći za manje od 15 sekundi. Strah je nevjerovatna stvar, ne osjećaš noge, prestanu ti raditi mišići, nemaš zraka u plućima."

"Nastavnici su nam na kraju svakog časa govorili: "Pazite se". Mi smo njih pozdravljali sa "Jeste dobro?" Nije više bilo Zdravo i Doviđenja. Čak su se i pozdravi potpuno promijenili. I nismo više morali ustajati kad nastavnici uđu u učionicu, jer su nas nastavnici poštovali koliko i mi njih, svi smo živjeli u istom paklu i nije trebalo biti previše formalan."

FAMA Kolekcija

"Bilo je lako dokučiti smisao života i smrti. Drama Alkestida je upravo o tome. Alkestida je žena spremna da se žrtvuje i umre umjesto svog muža. Svi smo mi bili u sličnim situacijama: hoću li ovog puta po vodu ići ja, a da kod kuće ostane moj suprug, ili djeca, ili ko već. Na neki način svi smo bili spremni da se žrtvujemo."

"Čekao sam do kasno u noć da dođe plin, pa da mogu raditi na doktoratu."

"Organizovali smo trku na 800 metara. Djeca su se zagrijavala u kanalu i na sjevernoj strani stadiona koja je bila zaštićena od pucnjave. Nakon zagrijavanja nismo djecu okupili na mjestu gdje trke inače počinju, jer je pravi start za 800 metara bio s one strane koja nije bila sigurna. Djeca su krenula u trenutku kada se nije znalo je li dan ili noć, s tek toliko svjetla da trkači vide kuda trče, ali ostajući u svojevrsnoj sjeni – da ih ne bi vidjeli snajperisti. Mladim trkačima smo rekli da obuku kestenjaste dresove jer je trkačka staza te boje."

"Nisam postigao ništa drugo osim što sam preživljavao, dan za danom, ali smatram da je to samo po sebi bio herojski podvig."

"Hodao sam skrivajući se iza skloništa i zgrada."

"Najvažniji podvig je to što sam ostao u komadu, a završio fakultet."

"Da bih zadržao visoku motivaciju, izolovao sam se od medija i vijesti."

"Od humanitarne pomoći je svaki građanin Sarajeva imao pravo na 1.250 grama graha, 300 grama šećera, 300 grama ulja i 1 kg brašna."

FAMA Kolekcija

"To je za pekare bilo zaista teško razdoblje. Svi smo redovno dolazili u pekaru, pa čekali struju, ili naftu, ili plin. Naš moto je bio Hljeba mora biti jer smo znali da je to jedina hrana koja se u to vrijeme mogla nabaviti u Sarajevu."

"U ratu sam uglavnom čitao knjige. Knjige su bile moj istinski duševni mir."

"Spavam dugo i čvrsto."

"Ostao sam čovjek."

"A kad smo dobili proljetno zelje, to je bila velika radost, list kupusa na našem stolu bio je tada prava gozba."

"Održavali smo lutkarske predstave u našem haustoru."

"Sve sam ovo preživio a nisam poludio."

"Agresor je blokirao sve telekomunikacije. I počelo je uništavanje grada."

FAMA Kolekcija

"Za par čizama moglo se dobiti kila-dvije šećera. Uspostavljen je novi sistem tržišnih vrijednosti, automobil je koštao 2 DM, a kilogram šećera 100 DM."

"Granatiranje je prvo počinjalo u devet ujutro, a nakon nekog vremena u 10 ujutro, pa su onda mijenjali ritam i nikad nisi mogao biti siguran u satnicu. Često smo se bacali na pod."

"Sve gradske ulice bile su izložene vrlo preciznoj snajperskoj vatri. Ni na jednoj ulici nije bilo ni 50 metara u komadu gdje nisi bio izloženo snajperima. To je bila posebna vrsta terora, jasno je stavljeno do znanja da nema slobode kretanja, da se ulicama ne smije kretati. Može se reći da takvo šta nije zabilježeno u istoriji urbanih sredina, a takva je situacija trajala četiri godine."

"Oko Sarajeva je 4. maja 1992. godine zatvoren krug opsega 60 kilometara. Šezdeset hiljada (metara) podijeljeno s 2.100 (koliko je artiljerijskih oruđa bilo raspoređeno oko Sarajeva) znači da je na svakih 35 metara bilo po jedno artiljerijsko oruđe."

"Svaki avion UNHCR-a ili UNPROFOR-a dovezao je u Sarajevo 30 tona hrane i prve pomoći. Bio je to najduži zračni most u istoriji zrakoplovstva, u istoriji modernog ratovanja, 467 dana duži od berlinskog."

"Sve gradske izvore vode zadržao je agresor; vodoopskrba je smanjena s ukupno 2.500 l/s (prije rata) na protok od 5 l/s koji je dolazio s malog izvorišta u gradu, te izvorišta Hrasnica na periferiji grada s oko 30-40 litara u sekundi."

"Izum za preživljavanje: rad i samo rad, najbolje je misli okupirati poslom."

"Radnici Elektrodistribucije davali su sve od sebe da poprave dalekovode. Često se događalo da se dalekovodni stup podigne a već sljedeće noći bude opet srušen. Radnici su se ponekad morali penjati na isti stup i po 15 puta da zamijene oštećeni izolator."

FAMA Kolekcija

"Kad je francuski predsjednik Mitterrand stigao u Sarajevo, donio je u kesi dva-tri kilograma kvasca, ali je francuskim mirovnim snagama obećao da će nam Francuska prvom prilikom poslati veće količine suhog kvasca. Sedam dana kasnije stigao je u Sarajevo prvi kontingent suhog kvasca."

"Nesvakidašnje iskustvo! Noću bez svjetla voziš bicikl po ulicama punim rupa, a i oni što voze iz suprotnog pravca takođe voze bez svjetla, na drugoj strani."

"Bilo je izuzetno hladno. Učenici su donosili drva za ogrjev, po jednu cjepanicu, pa bismo tako skupili dovoljno za dvije-tri vatre – dovoljno da samo malo ublažimo hladnoću zraka u učionici jer inače ne bi bilo moguće raditi. Učenici su dolazili u školu između granatiranja."

"Napravio sam minijaturne peći od konzervi i komada lima. Mogao si na njima skuhati samo kafu ili čaj."

"Tokom opsade sam smršao 15 kilograma, ali sam bio zdrav."

"Moj jedini savjet je ovo: potreban je samo rad."

"Pušim kamilicu zamotanu u novinski papir, a s vremena na vrijeme zamotam i lišće lipe."

"Toliko sam radio i bio toliko umoran – fizički i psihički – da je san bio najbolji lijek."

FAMA Kolekcija

"Tako sam jednom naveče dobio temperaturu, što je značilo da nisam mogao otići po vodu. Ali sam tokom noći umotavao noge u obloge od sirćeta i groznica je nestala. Moja supruga je rekla „Bojim se sama“ i tako sam, sa sve onim sirćetnim oblogama, obuo sinove velike cipele i otišao s njom po vodu."

"Proveo sam cijelu jednu zimu bez grijanja; onda sam nabavio peć i sljedeće zime ložio vatru svim što može gorjeti plastikom, gumom, tekstilom, cipelama. Kasnije smo imali plina, ali samo s vremena na vrijeme."

"Učila sam engleski i spremala ispite."

"Davao sam sve od sebe da sakrijem strah od smrti, ali je strah ipak bio vidljiv. Bio sam svjestan da to primjećuju svi koji me znaju, ali – šta god da se događalo, pucnjava i rat – ja sam na sve moguće načine pokušavao da ne pokažem svoj strah od smrti."

"Kad su postavljene pumpe za vodu, tokom dana se dobro pazilo da tamo gdje postoji snajperska prijetnja pumpi prilaze najviše dvije osobe istovremeno, dok su ostali čekali iza zgrade ili bilo kojeg drugog objekta koji nudi zaštitu od snajpera i granata."

"U to vrijeme nije bilo struje, pa smo mi dečki iz škole po čitav dan okretali bicikl da napunimo akumulator. Cure su pravile keks, a jednom je jedna donijela šampanjac koji joj je otac čuvao za maturu."

"Kad smo dolazili na dežuru, donosili smo vodu, ili cjepanicu – svako je donosio šta je mogao. To je bio jedini način; te cjepanice bismo stavili u rernu da se malo osuše, ali i da se ugriju – držali smo ih da ugrijemo ruke, nismo htjeli ledenim rukama dirati pacijente, pogotovo malu djecu."

"Igrao sam tenis – u podrumu, naravno."

FAMA Kolekcija

"Imala sam puno slobodnog vremena i družila se s nekom novom rajom."

"U slobodno vrijeme sam čitala jer me to opuštalo i tjeralo da zaboravim na svakodnevicu."

"Upisala sam fakultet i svaki dan pješke išla na predavanja."

"Pokušavao sam se osjećati što bolje."

"Sve plinske instalacije bile su izvan opsadnih linija. Agresor je potpuno prekinuo dovod plina u grad; jednostavno su zatvorili sve plinske ventile."

"Najznačajniji događaj je rođenje mog sina."

"Bilo je toliko hladno da su pacijenti ponekad spavali zajedno, ispod nekoliko deka, u kaputima, sa šalovima, vunenim kapama i rukavicama."

"Oni gotovi obroci koje smo dobijali kroz humanitarnu pomoć tada su se činili čarobnima. Od jednog gotovog obroka zamotanog u foliju mogli smo napraviti ručak za pet osoba. Tako bi cijela porodica ručala relativno dobro."

3. Matrica

5. Ravnoteža

3.

Matrica

Metodologija

Kontekst

Krajem 20. stoljeća, za vrijeme ratova u bivšoj Jugoslaviji, grad Sarajevo je preživio najdužu opsadu u ljudskoj istoriji. Uz podršku Jugoslovenske narodne armije, snage bosanskih Srba rasporedile su oko Sarajeva tešku i laku artiljeriju, blokirale sve izlaze iz grada i zauzele neke njegove dijelove. Tokom 4 godine opsade gotovo svaki građanin Sarajeva bio je meta snajperske vatre. Na grad je ispaljeno četiri miliona granata, rušene su zgrade, bolnice, škole, džamije, crkve, groblja, muzeji i biblioteke... Dostava hrane i dovod vode, plina, struje bili su prekinuti, a komunikacija s vanjskim svijetom onemogućena. U martu 1996. godine, nakon zračnih napada NATO-a i potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, ukinuta je blokada Sarajeva i izvršena mirna reintegracija grada.

Umijeće otpornosti koje je grad Sarajevo savladao tokom četiri godine opsade može ponuditi odgovore na mnoge izazove s kojima se naša civilizacija suočava u 21. stoljeću: kako preživjeti prirodne i katastrofe koje uzrokuju ljudi i kako pobijediti strah od opasnosti i terora koji izaziva vidljivi ili nevidljivi neprijatelj. Biti ispred straha: Graditi otpornost da bi se suzbio strah.

Metodologija

Cilj FAMA tima je da koncipira na dokazima bazirane metode prikupljanja i analize podataka, te da na taj način ponudi materijal prikladan za Modul prenosa znanja koji je potkrijepljen vizualnim i tekstualnim arhivama:

Govorna historija: U 30 sati video-materijala s 1.096 video-intervju s ljekarima, djecom, umjetnicima, novinarima, nastavnicima, domaćicama, studentima, inovatorima, piscima, režiserima... zabilježena su njihova lična iskustva i svjedočenja o događajima u opsadi Sarajeva, između marta 1992. i marta 1996. godine.

Ankete (u svakoj po 31 pitanje) pružaju jedinstven uvid u život i preživljavanje pod opsadom, na osnovu svjedočenja 4.637 osoba iz svih gradskih četvrti.

Modul: Prenos znanja

Koristeći metode govorne historije i ankete, te upitnike i arhivsku zbirku video zapisa i fotografija, tim FAMA je rekonstruisao model izgradnje otpornosti i nazvao ga Modul: Prenos znanja 'Umijeće preživljavanja #2: Biti ispred straha - Opsada Sarajeva 1992-96.'. Gledate neke od 10.000 postojećih arhivskih elemenata koje je FAMA sakupila tokom istraživanja obavljenih od 1992. do 1996. godine: vizualnih i tekstualnih dokaza o snazi Izgradnje otpornosti tokom četiri godine svakodnevne izloženosti opasnostima i različitim nivoima stresa.

Svi su dokazi strukturirani prema modulu otpornosti proizašlom iz iskustva ispitanika i kao takvi mogu predstavljati univerzalne modele. Sarajlije (u ovom slučaju: ispitanici) kreirali su i prihvatili model otpornosti da bi preživjeli („Svi smo mi bili inovatori svojih metoda preživljavanja“ – kako kaže jedan od ispitanika).

Svakodnevni poslovi - Anketa

"Rad je bio zakon psihičkog i fizičkog preživljavanja u ekstremnim okolnostima. Čineći ono što je potrebno za osnovni opstanak, ljudima je bio okupiran i um – rad im je eliminisao misli koje bi im mogle uništiti motivaciju."

Ovaj tag sadrži pitanje "Kako ste preživjeli?" i odgovore ispitanika.

Ravnoteža - Anketa

"Bilo je neophodno uspostaviti ravnotežu ekstremnim životnim okolnostima. To se činilo kroz stvaranje mirnih, jednostavnih, normalnih situacija usklađenih s ličnim potrebama."

Ovaj tag sadrži pitanje "Šta ste radili u slobodno vrijeme?" i odgovore ispitanika.

Kreativnost - Anketa

"Nastavak normalnog života i stvaralaštva bili su tokom opsade Sarajeva svim građanima jednako važni kao hljeb, lijekovi ili voda."

Ovaj tag FAMA-istraživanja obavljenih između 1992. i 1996. godine sadrži pitanje "Možete li opisati neku svoju kreaciju?" i odgovore ispitanika.

Izgradnja otpornosti je naš zajednički interes

"Otpornost je sposobnost pojedinaca, zajednica i sistema da suočeni sa stresom i šokovima prežive, prilagode se i rastu, pa se čak i transformišu kada to zahtijevaju okolnosti."

Ovaj tag sažima prethodne, u potpunosti potvrđujući gornju definiciju koja kao da opisuje opstanak i otpornost u Sarajevu pod opsadom.

Dok se svijetom šire neizvjesnosti društava rizika 21. stoljeća, suočavamo se s teškim pitanjima i izborima, a odgovora i opcija ima vrlo malo. Gledajući iz ove perspektive, iskustvo opsade Sarajeva ističe svojstva individualne i kolektivne otpornosti, potencijale ljudskog uma, tijela i duše da odgovore na veliki urbani kataklizmički događaj, prkose teroru i – prežive. FAMA-in Modul: Prenos znanja 'Umijeće opstanka #2: Biti ispred straha - Opsada Sarajeva 1992-96.' može se smatrati skladištem ljudskog znanja – gdje su ljudska genijalnost, kreativnost i inteligencija prikazani usred urbane postkataklizmičke stvarnosti. To je pohranjeni snimak lica i glasova koji su oblikovali najdužu opsadu u modernoj historiji čovječanstva. Pojmovi kao izgradnja otpornosti, prilagođavanje promjenama i oslobađanje od straha – koje su Sarajlije na svojoj koži isprobali i testirali još prije 33 godine – iznenada zauzimaju visoko mjesto na globalnoj agendi. Modul: Prenos znanja 'Umijeće opstanka #2: Biti ispred straha - Opsada Sarajeva 1992-96.' nudi saznanja o tome kako u cilju dobrobiti čovječanstva premostiti jaz između straha i nade, te između neizvjesnosti i mogućnosti.

2.6. Makro priče

4. Dnevni poslovi

2.6.

Makro priče

Makro priče su novi oblik prenosa znanja koji je pokrenula FAMA kako bi informisala i inspirisala publiku o fenomenu opsade Sarajeva. Ovo urednički priređeno pripovijedanje bilježi individualnu otpornost, inovativnost i kreativnost građana u kontekstu određene teme, koristeći materijale iz FAMA Kolekcije – bogate arhive fotografija, intervjua, anketa i originalnih FAMA projekata iz perioda opsade Sarajeva.

Print kao pečat trenutka

Print kao pečat trenutka

Žene na prvoj liniji života

Žene na prvoj liniji života

Slavili smo život u vremenu smrti

Slavili smo život u vremenu smrti

U našim operacionim salama temperatura je bila po minus pet stepeni

U našim operacionim salama temperatura je bila po minus pet stepeni

Čitala sam sve što sam propustila

Čitala sam sve što sam propustila

Usred destrukcije mi smo odlučili da gradimo

Usred destrukcije mi smo odlučili da gradimo

Učenici, ostanite gdje ste, vjerovatno će pasti druga granata

Učenici, ostanite gdje ste, vjerovatno će pasti druga granata

Jednog dana ste novinar, a već narednog ste ratni izvještač

Jednog dana ste novinar, a već narednog ste ratni izvještač

Bila je to borba harmonije protiv disharmonije

Bila je to borba harmonije protiv disharmonije

Moda između nužnosti, otpora i reinvencije

Moda između nužnosti, otpora i reinvencije

Mjerila sam koliko je sekundi do sljedećeg metka

Mjerila sam koliko je sekundi do sljedećeg metka

Oaza iluzije u teatru

Oaza iluzije u teatru

Kreativna moć otpora

Kreativna moć otpora

U tim šahovskim figurama sam nalazila spas

U tim šahovskim figurama sam nalazila spas

Zatvarao sam oči i pokušavao da sam sebi prikažem taj film

Zatvarao sam oči i pokušavao da sam sebi prikažem taj film

Sedativ za građane ovog grada

Sedativ za građane ovog grada

Djecu je trebalo umiriti, zabaviti ih nečim…

Djecu je trebalo umiriti, zabaviti ih nečim…

Dobro jutro, slušaoci, i stari i mladi, još uvijek sam živ!

Dobro jutro, slušaoci, i stari i mladi, još uvijek sam živ!

Nisi valjda zbog ruža prešla Tršćansku ulicu?

Nisi valjda zbog ruža prešla Tršćansku ulicu?

Uberi ručak, ulovi večeru

Uberi ručak, ulovi večeru

Pola vode cvijeću, a pola vode meni

Pola vode cvijeću, a pola vode meni

Dirke klavira su imale sibirsku hladnoću

Dirke klavira su imale sibirsku hladnoću

2.5. Govorna istorija

3. Matrica

2.5.

Govorna istorija

Govorna historija je krucijalni dio FAMA Kolekcije bazirane na metodologiji svjedočenja: U 30 sati video-materijala s 1.096 video-intervjua s ljekarima, studentima, umjetnicima, novinarima, nastavnicima, domaćicama, muzičarima, inovatorima, stolarima, piscima, režiserima, humanitarcima... zabilježena su njihova lična iskustva i svjedočenja prateći Hronologiju opsade Sarajeva između marta 1992. i marta 1996. godine. (Godina produkcije: 1996-1997.)

1992 playlist

1993 playlist

1994 playlist

1995 playlist

1996 playlist

2.4. Mapa opstanka

2.6. Makro priče

2.4.

Mapa opstanka

Mapa Opstanka – Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1995/6.)

[klik za uvećanje]

Jedna crvena linija oko grada je jednom zauvijek objasnila šta znači 'grad pod opsadom’.

Razni događaji u životu iz nas izvlače skrivene talente, u nekim drugačijim uslovima možda nepotrebne. Tako smo mi, kao posmatrači, ali i učesnici fenomena grada pod opsadom, shvatili da možemo identifikovati potrebe vremena. Tako je nastala mapa grada pod opsadom - pažljivim posmatranjem onoga što se događa.

Jedinstvenost „Mape opstanka“, među pokušajima vizualizacije historije, je i zbog jedinstvenosti sarajevskog iskustva. Na kraju dvadesetog stoljeća jedan evropski grad bio je pod najdužom opsadom u historiji ratovanja. „Mapa opstanka“, koja je objavljena 1996. godine, rađena je na osnovu dokumenata i fotografija nastalih tokom blokade, da bi se jednom slikom uspjela prikazati izmijenjena geografija jednog grada koji je četiri godine bio izoliran od ostatka svijeta, iako konstantno pred očima medija tog svijeta. Kao jedinstveno historijsko učilo, ova mapa se našla u kolekcijama mapa širom svijeta.

Ova mapa sadrži sve detalje preživljavanja uz opis funkcionisanja objekata od izuzetne važnosti za svaki grad. Mapa pokazuje tajne prolaze, tajne tunele, posebne koridore za kretanje koje je grad izumio da bi se spasio od cjelodnevne snajperske paljbe po svim metama. Mapa pokazuje kako je grad parkove zamijenio baštama, ruže kukuruzom, elektriku srednjovjekovnim lampama, centralno grijanje pećima ručne izrade, vodu iz česme vodom koja se toči samo na određenim mjestima pa zatim prenosi kanisterima, rekreaciju trčanjem pod snajperima, kaloričnu hranu biljkama iz sopstvene bašte, televiziju razgovorima uživo, a umjetnost pretvorio u otpor teroristima.

Kad buduće generacije budu izučavale ovaj fenomen i period raspada Jugoslavije, geografija grada i njegove uslovljenosti opsadom bolje će se razumjeti uz korištenje ove mape.

Kasnije su svi ti projekti pokazali da je naša odabrana metoda ključna za dokumentiranje događaja, ako želimo da služe kao vrijedan doprinos tumačenju i učenju o razdoblju 1991-1999. u bivšoj Jugoslaviji.

2.3. Glosar opsade

2.5. Govorna istorija

2.3.

Glosar opsade

TELEKOMUNIKACIJE

Agresor je blokirao sve telekomunikacije, uništio zgradu pošte i grad je ostao bez telefonskih veza a komunikacija sa vanjskim svijetom je onemogućena. Počelo je razaranje grada.

GRANATIRANJE

Svakog dana grad je bivao pogođen s oko 4.000 granata, a na grad je ispaljeno ukupno četiri miliona granata koje su, između ostalog, ciljale bolnice, škole, džamije, crkve, sinagoge, porodilište, biblioteke, muzeje i mjesta na kojima su građani stajali u redovima za hljeb i vodu.

SNAJPER

U vrijeme višegodišnje opsade, nije se moglo naći nijedno mjesto u dužini od 50 metara da nije bilo izloženo snajperskoj paljbi. Gotovo svaki građanin Sarajeva bio je meta. Nije bilo niti jedne ulice u dužini od 50 metara koja joj nije bila izložena. To je bio poseban vid terora: stavljano je do znanja da nema slobode kretanja i da nikakvo kretanje na ulicama nije dozvoljeno. Takvo nešto nije zabilježeno u historiji urbanih područja i to u trajanju od četiri godine. „Nigdje nismo mogli maći od snajperskih hitaca. Vrebali su nas kao životinje. Kad prestanu snajperski hici, potrčimo. Kada pređeš most, oni ponovo počnu paljbu. Odjednom se nađeš prikovan na sred ulice, svjestan si šta je ta ulica i odjednom snajper puca, a ti ne možeš da se pokreneš. To je samo jedan trenutak – i odmah pružiš korak I kreneš.“ Groblja su se širila.

SAHRANE / DŽENAZE

Često su se sahrane odvijale noću i prvi put sam naivno upalio bateriju kad su svi oko mene povikali ‘Ugasi bateriju! Jesi ti lud? Sve će nas poubijati! Gasi to!’ Kao sveštenik znam neke molitve napamet iz srca, tako da sam mogao moliti na sahranama i u mraku.” Imami su se na dženazama morali zaklanjati skačući u grobove i mezare, a kasnije su dženaze obavljali noću, kako bi se ugrozilo što manje ljudi i sačuvalo što više života.

HRANA

Zalihe hrane su potrošene. Da bi bila dostavljena humanitarna pomoć u opkoljeni grad, uspostavljen je UN „zračni most” 3. Jula 1992. godine. Bio je to najduži zračni most u historiji avijacije i u historiji modernog ratovanja: 467 dana duži od berlinskog. Svaki avion UNHCR-a i UNPROFOR-a donosio je u Sarajevo 30 tona hrane i materijala za prvu pomoć. Svaki građanin Sarajeva imao je pravo na 1.250 grama graha, 300 grama šećera, 300 grama ulja i 1 kg brašna iz humanitarne pomoći.

VODA

Sva izvorišta vode našla su se u posjedu agresora, tako da se vodosnabdijevanje grada sa ukupno 2.500 litara u sekundi (prije opsade) svelo na samo jedan mali izvor u gradu s protokom od 5 litara u sekundi, I na vrelo Hrasnica na periferiji grada sa ca. 30-40 litara u sekundi.

PLIN

Sve plinske instalacije bile su izvan linija opsade. Agresor je presjekao sve dotoke plina u grad, zatvorili su sve plinske ventile.

STRUJA

Prekinuta je opskrba grada električnom energijom. Radnici Elektrodistribucije trudili su se da popravljaju stubove. Dešavalo se da neke podignu tokom dana, da bi noću bili ponovo srušeni. Nekad su se radnici morali uspinjati na istu banderu i po 15 puta da zamijene oštećeni izolator.

SARAJEVSKI RATNI TUNEL

Sarajevski ratni tunel je izgrađen između marta i juna 1993. godine tokom opsade Sarajeva. Kroz tunel se unosila hrana, ratne potrepštine i humanitarna pomoć i kroz tunel su stanovnici mogli izaći iz grada. U martu 1996. godine, nakon NATO udara i mirovnog sporazuma u Dejtonu, grad je deblokiran i počela je mirna reintegracija grada.

2.2. Opsada Sarajeva

2.4. Mapa opstanka

2.2.

Opsada Sarajeva

1992-1996.

FAMA Kolekcija Arhiv fotografija

Krajem 20. stoljeća, tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji, grad Sarajevo preživljava najdužu opsadu u ljudskoj historiji. Sarajevo, glavni grad Republike Bosne i Hercegovine, napadnut je 5. aprila 1992. godine, a 2. maja 1992. grad je bio potpuno blokiran. Jugoslovenska narodna armija je, uz pomoć bosanskih Srba, opkolila grad i počela zatezati obruč oko 500.000 građana.

Grad koji se nalazi u dolini rijeke Miljacke okružen je planinama na kojima je bilo postavljeno 260 tenkova, 120 minobacača i nepoznat broj malokalibarskog oružja. Obruč od 60 kilometara je zatvorio Sarajevo. Ako podijelite 60.000 (metara) sa 2.100 (toliko je komada artiljerijskog oruđa bilo raspoređeno oko Sarajeva), dobit ćete da je na svakih 35 metara bilo postavljeno jedno artiljerijsko oruđe.

19. marta 1996. godine agresor napušta Grbavicu - posljednji dio grada koji je vlastima Bosne i Hercegovine vraćen u skladu s Dejtonskim mirovnim sporazumom - proces deblokade bio je poznat pod nazivom mirna reintegracija.

U Sarajevu je ubijeno više od 11.000 ljudi, među njima blizu 1.600 djece. Bilo je ranjeno više od 50.000 ljudi; mnogi od njih su ostali invalidi. Opsada Sarajeva trajala je od 2. maja 1992. do 26. februara 1996. godine: 1.395 dana, što je najduža opsada u modernoj historiji čovječanstva.

2.1. Rat u Bosni i Hercegovini

2.3. Glosar opsade

2.1.

Rat u Bosni i Hercegovini

1992-1995.

Uvećani segment iz mape ‘Raspad Jugoslavije 1991-1999.’ (© FAMA Kolekcija, 1999.)

[klik za uvećanje]

Trećeg marta 1992. godine, Bosna i Hercegovina je proglasila nezavisnost. Sjedinjene Američke Države i Evropska unija priznale su je 6. aprila. Uz podršku Beograda, bosanski Srbi zahtijevali su da Bosna i Hercegovina povuče svoju deklaraciju o nezavisnosti. Izetbegović je to odbio i počele su borbe, najprije kao lokalni obračuni. Rat je najzad došao i u Bosnu. Ružni novi eufemizam ušao je u engleski jezik zahvaljujući Srbima: 'etničko čišćenje'. To je značilo ubijanje, silovanje i prisilno odvođenje ljudi iz domova na temelju njihove etničke pripadnosti. I Muslimani i Hrvati bili su meta srpske brutalnosti. Ali čak i s novim mirovnim snagama Ujedinjenih naroda koje su ušle u Bosnu i Hercegovinu 1992. godine kako bi asistirale u humanitarnoj pomoći, katastrofa se samo pogoršala.

(Izvodi iz knjige Richarda Holbrookea „Završiti rat“)

Rat u Bosni i Hercegovini 1992-1995. (Mapiranje Dejtonskog mirovnog sporazuma, 2015.)

2. Pozadina

2.2. Opsada Sarajeva

2.

Pozadina

Raspad Jugoslavije 1991-1999.

Mapa raspada Jugoslavije 1991-1999. (© FAMA Kolekcija, 1999.)

[klik za uvećanje]

1980. godine, nakon smrti predsjednika bivše Jugoslavije, Josipa Broza Tita, počela je da se urušava Jugoslavija, što je dovelo do raspada multietničke jugoslovenske federacije tokom četiri rata:

Slovenija 1991.
Hrvatska 1991-1995.
Bosna i Hercegovina 1992-1995.
Kosovo 1999.

Raspad Jugoslavije 1991-1995. (Mapiranje Dejtonskog mirovnog sporazuma, 2015.)

1. Prolog

2.1. Rat u Bosni i Hercegovini

1.

Prolog

Prateći tokove radikalnih promjena u 21. stoljeću na ovoj planeti, shvatili smo da je krajnje vrijeme da doprinesemo sad već hitnoj potrebi uspostavljanja strategije otpornosti i modula izgradnje otpornosti – za dobrobit prestravljenih pojedinaca i nepripremljenih društava. Naš doprinos je Modul: Prenos znanja "Biti ispred straha", baziran na istraživanjima provedenim kroz instrument ankete i odgovorima građana na permanentni teror i razne nivoe nepopustljivog stresa koji je, u slučaju opsade Sarajeva, neprekidno trajao čitave četiri godine.

Samo trajanje blokade grada razvilo je mehanizam otpornosti i ponudilo uvid u potencijal otpornosti svakog pojedinca. U ekstremnim okolnostima razvila se paralelna stvarnost u kojoj je kreativnost predstavljala osnovnu životnu potrebu. Potreba za prilagođavanjem nije ostavljala mjesta stagnaciji i bespomoćnosti. Nije bilo druge nego prihvatiti Novu normalnost.

Modul: Prenos znanja "Biti ispred straha" ne predočava teoriju, nego primjere iz stvarnog života koji dokazuju potencijal otpornosti, sposobnosti da se preživi u susretu s nepoznatim, novim, neizvjesnim i nezamislivim. Čovječanstvu suočenom s ozbiljnim prijetnjama i promjenama, donedavno nezamislivim na ovoj našoj planeti, ankete provođene tokom opsade Sarajeva predstavljaju nadu.

Opsada Sarajeva pružila je dokaze o ljudskoj otpornosti. Modul prenosa znanja pruža dokaze o tome da je um najveća ljudska vrijednost i obećanje, čak i onda kada je cijeli sistem potpuno poremećen, a tehnologija nemoguća. Sarajlije su četiri godine u svakom trenutku „nosili smrt kao ruksak na leđima“. Biti ispred straha predstavlja dokaz da se i pojedinci i društva mogu i moraju snalaziti i noseći taj ruksak. Bez obzira na intelektualne napore, kreativnost, kretanje i komunikaciju koju je to iziskivalo, ljudi su uvidjeli i ispunjavali svoju potrebu za nečim lijepim, duhovitim, pametnim i zabavnim. To je tokom opsade bila osnovna životna potreba.

Ilustracija: FAMA Metodologija 2013

Da ili Ne?

U istom naselju, u istoj zgradi, u istim okolnostima istog dijela opkoljenog grada, jedan je čovjek uspijevao osigurati svoje osnovne potrebe, a drugi nije. Prvi je prihvatio stvarnost neočekivanog (Nova normalnost), nepoznatog, opasnog... pa, zajedno sa svojom porodicom, uspijevao nabaviti automobilski akumulator kao izvor struje, ili uzgojiti povrće u vlastitoj bašti, napraviti plinsku grijalicu ili kolica za nošenje vode, napajati televizor okrećući pedale bicikla. Onaj drugi koji je odbijao prihvatiti stvarnost i živio prisjećajući se prošlosti, onaj koji je sišao u podrum i nikad iz njega nije izašao, jedva da je imao išta – a i to je uglavnom dobijao od drugih. Ljudi su se dijelili na one koji su novoj normalnosti rekli DA i one koji su joj rekli NE.

2. Pozadina

7.3.

Kontakt

Službeni web: famamethodology.net
Email: [email protected]
Facebook: facebook.com/famamethodology
Instagram: instagram.com/fama_methodology
Twitter: twitter.com/famamethodology
YouTube: youtube.com/famamethodology

7.2. Izvori

7.2.

Izvori

Originalni FAMA Kolekcija projekti:

Mapa opsade Sarajeva 1992-1996.
Raspad Jugoslavije 1991-1999., mapa
Govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996., video
Umijeće opstanka (vodič)
FAMA Arhiv fotografija 1992-1996. (fotografi: Drago Resner, Željko Puljić i fotografije iz privatnih arhiva)

7.1. Impressum

7.3. Kontakt

7.1.

Impressum

PRODUKCIJA 2025.

Modul: Prenos znanja
Umijeće preživljavanja #2: Biti ispred straha
Opsada Sarajeva 1992-96.

Autor projekta: Suada Kapić
Glavni urednik i kustos: Miran Norderland
Kreativni direktor: Davor Vidović
Urednik: Jasmina Murga Vidović
Prevodilac/lektor: Mirjana Evtov
Lektor: Gina Landor
Ilustrator: Jelena Oksenfeld
Web produkcija VIDEOR o.d. (videor.ba)

PRODUKCIJA 2024.

Modul: Prenos znanja
Umijeće preživljavanja #1: Mapiranje grada pod opsadom
Opsada Sarajeva 1992-96.

Autor projekta: Miran Norderland
Glavni urednik i kustos: Suada Kapić
Kreativni direktor: Davor Vidović
Urednik: Jasmina Murga Vidović
Prevodilac/lektor: Mirjana Evtov
Lektor: Gina Landor
Ilustrator/Grafički dizajner (Mapa opsade Sarajeva 1992-1996.): Ozren Pavlović
Web produkcija VIDEOR o.d. (videor.ba)

PRODUKCIJA 1995-1996.

Mapa opsade Sarajeva 1992-1996.

Posebna zahvalnost: Nastanak ove mape koja je postala nezamjenjljiv dokument o opsadi Sarajeva omogućio je Grad Barselona.

Autorica: Suada Kapić
Ilustrator/Grafički dizajner: Ozren Pavlović
Fotograf: Drago Resner
Tekst: Nihad Kreševljaković
Prelom: Emir Kasumagić
Prevodilac: Vanja Matković

PRODUKCIJA 1997-1999.

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996.

Autorica i urednica: Suada Kapić
Voditeljica produkcije: Lejla Pašović
Produkcijski tim: Lejla Hasanbegović, Mirsada Bjelak, Dženana Samouk, Dajana Gurda
Voditelj postprodukcije: Miran Norderland
Postprodukcisjki tim: Marina Banić, Sanja Mizić
Novinari: Vildana Selimbegović, Dženana Karup, Vlastimir Mijović, Ahmed Burić, Snježana Mulić i Strajo Krsmanović
Video i editing: SAGA
Uređivanje i nadzor: SAGA i Amina Begović
Dizajnerica: Ajna Zlatar

© FAMA Metodologija 2024.
Modul: Prenos znanja
Opsada Sarajeva 1992-96.
Umijeće opstanka – Mapiranje grada pod opsadom

7. Reference

7.2. Izvori

7.

Reference

Uslovi korištenja sadržaja

FAMA Metodologija podržava korištenje, objavljivanje i redistribuciju multimedijalnog sadržaja koji je objavljen na ovom portalu/web stranici. Također podržavamo stavljanje sadržaja FAMA Metodologije na web stranice, mailing liste, blogove, news grupe, data baze i kroz kanale društvenih medija na redovnoj osnovi. Samo vas molimo da zadržite integritet originalnog sadržaja i da ga na odgovarajući način prenesete:

uvijek navodeći naše ime: "© FAMA Metodologija"
navodeći naziv projekta:
"Modul: Prenos znanja - Umijeće preživljavanja #1: Mapiranje grada pod Opsadom - Opsada Sarajeva 1992-96."
navodeći adresu naše web stranice: famamethodology.net
ako koristite blogove, mailing liste, biltene i / ili društvene mreže za prenošenje našeg sadržaja, molimo da razmislite o uključivanju naše e-mail adrese: [email protected] kao i linkova za profile na društvenim mrežama

Strogo je zabranjeno koristiti ovaj projekat, njegov sadržaj, reference na autore i projektni tim te originalne FAMA projekte korištene u stvaranju ovog modula za konstruiranje i prenošenje informacija koje promiču lažne narative, pogrešno prikazivanje činjenica i dokaza, kulturu poricanja, lažne vijesti, iskrivljene historijske analize, govor mržnje ili bilo koji oblik diskriminacije pojedinaca ili zajednica bilo gdje u svijetu. Takvo nedolično ponašanje neće se tolerirati i mogu se pokrenuti pravne radnje.

Ne smiju se koristiti naši zaštitni znaci, uslužne oznake, nazivi ili logo na način koji bi mogao dovesti u zabunu oko FAMA Metodologije i pripadajućih projekata, ili servisa ili proizvoda na koje se odnose. Ne smiju se ukloniti, zatamniti ili promijeniti copyright, zaštitni znak ili druge napomene vlasničkih prava našeg portala FAMA Metodologija ili njegovog sadržaja. Strogo se zabranjuje prodaja ili izmjena našeg multimedijalnog sadržaja.

O FAMA Metodologiji

FAMA Metodologija je neprofitno udruženje sa sjedištem u Sarajevu, osnovano 2014. godine, s listom realizovanih međunarodno priznatih projekata, počevši od 1990. godine, pod zajedničkim nazivom FAMA Kolekcija.

FAMA slijedi misiju da dokumentuje činjenice, sačuva ljudsko iskustvo i prenosi znanje o opsadi Sarajeva u periodu 1992-1996. godine, kao i o različitim aspektima pada Jugoslavije u periodu 1991-1999. godine. Posvećeni smo transformaciji načina na koji podučavamo i informišemo o urbanom/građanskom/kulturnom otporu, dok istovremeno čuvamo kulturu sjećanja za buduće generacije.

Arhivi FAMA Kolekcije predstavljaju primjer novog pristupa bilježenju činjenica/dokaza i mapiranju uzroka i posljedica historijskih događaja. Kao takva, ova metoda nudi multimedijsku platformu za angažiranost temeljenu na dokazima, za kreativan prijenos znanja i regionalni dijalog. Koristeći inovativne obrazovne pristupe i zanimljive tehnike pripovijedanja, cilj nam je razumjeti kako kreativnost može pomoći ljudima da se odupru teroru i učiniti ih otpornijima za društvo rizika 21. stoljeća.

6. Makro priče

7.1. Impressum

6.

Makro priče

Makro priče su novi oblik prenosa znanja koji je pokrenula FAMA kako bi informisala i inspirisala publiku o fenomenu opsade Sarajeva. Ovo urednički priređeno pripovijedanje bilježi individualnu otpornost, inovativnost i kreativnost građana u kontekstu određene teme, koristeći materijale iz FAMA Kolekcije – bogate arhive fotografija, intervjua, anketa i originalnih FAMA projekata iz perioda opsade Sarajeva.

Print kao pečat trenutka

Print kao pečat trenutka

Žene na prvoj liniji života

Žene na prvoj liniji života

Slavili smo život u vremenu smrti

Slavili smo život u vremenu smrti

U našim operacionim salama temperatura je bila po minus pet stepeni

U našim operacionim salama temperatura je bila po minus pet stepeni

Čitala sam sve što sam propustila

Čitala sam sve što sam propustila

Usred destrukcije mi smo odlučili da gradimo

Usred destrukcije mi smo odlučili da gradimo

Učenici, ostanite gdje ste, vjerovatno će pasti druga granata

Učenici, ostanite gdje ste, vjerovatno će pasti druga granata

Jednog dana ste novinar, a već narednog ste ratni izvještač

Jednog dana ste novinar, a već narednog ste ratni izvještač

Bila je to borba harmonije protiv disharmonije

Bila je to borba harmonije protiv disharmonije

Moda između nužnosti, otpora i reinvencije

Moda između nužnosti, otpora i reinvencije

Mjerila sam koliko je sekundi do sljedećeg metka

Mjerila sam koliko je sekundi do sljedećeg metka

Oaza iluzije u teatru

Oaza iluzije u teatru

Kreativna moć otpora

Kreativna moć otpora

U tim šahovskim figurama sam nalazila spas

U tim šahovskim figurama sam nalazila spas

Zatvarao sam oči i pokušavao da sam sebi prikažem taj film

Zatvarao sam oči i pokušavao da sam sebi prikažem taj film

Sedativ za građane ovog grada

Sedativ za građane ovog grada

Djecu je trebalo umiriti, zabaviti ih nečim…

Djecu je trebalo umiriti, zabaviti ih nečim…

Dobro jutro, slušaoci, i stari i mladi, još uvijek sam živ!

Dobro jutro, slušaoci, i stari i mladi, još uvijek sam živ!

Nisi valjda zbog ruža prešla Tršćansku ulicu?

Nisi valjda zbog ruža prešla Tršćansku ulicu?

Uberi ručak, ulovi večeru

Uberi ručak, ulovi večeru

Pola vode cvijeću, a pola vode meni

Pola vode cvijeću, a pola vode meni

Dirke klavira su imale sibirsku hladnoću

Dirke klavira su imale sibirsku hladnoću

5. Percepcije

7. Reference

5.

Percepcije

Nekada i sada

Percepcije su format pomoću kojeg materijale iz FAMA arhive i originalnih projekata stavljamo naspram novih. Kontrastne slike omogućuju nam da sagledamo isto mjesto iz dvije perspektive, ilustrirajući tekstovima, video zapisima i fotografijama značajan pomak od opsadnog krajolika ka savremenoj urbanoj transformaciji.

FAMA Kolekcija Arhiv fotografija (fotografi: Drago Resner, Željko Puljić i fotografije iz privatnih arhiva)

4.30. Zetra

6. Makro priče

4.30.

Zetra

"Doviđenja, drago Sarajevo."

Sportska dvorana u “Zetri” je mjesto gdje su zatvorene Zimske olimpijske igre ’84. Prije opsade, tu su se održavale hokejske utakmice, takmičenja u klizanju, koncerti. Iako nije građena od zapaljivog materijala, poslije brojnih pogodaka sa okolnih brda, progutali su je plamenovi koji su istopili bakreni krov. Fotografija “Zetre” u plamenu ražalostila je predsjednika Međunarodnog olimpijskog komiteta Juana Antonia Samarancha, koji je zatvorio Zimske olimpijske igre riječima: “Doviđenja, drago Sarajevo”. Podrumi “Zetre” bili su sklonište i skladište mnogih humanitarnih organizacija.

© FAMA Kolekcija Arhiv fotografija, Drago Resner

“Mi smo bili spremni, očekujući takvo nešto. Mi smo imali hidrante raspoređene i aparate za protivpožarno djelovanje, no međutim, nismo mogli učiniti ništa, jer u trenucima kada je ‘Zetra’ gorila nestalo je vode u Sarajevu.”

- Enes Terzić, direktor “Zetre”

“Imao sam čast, da tako kažem, da povedem g. Samarancha na balkon sa kojeg je 1984. godine, februara, prije dakle 10 godina tačno, zatvorio Zimske olimpijske igre u Sarajevu, onom poznatom rečenicom ‘Doviđenja, drago Sarajevo’. Ovaj put imao sam utisak da nije bio u stanju da progovori nijednu riječ, jer mu se zaista steglo grlo kad je vidio u kakvom stanju je zatekao razorenu, spaljenu, razvaljenu ‘Zetru’, u kojoj su bili vojnici UNPROFOR-a, voda, snijeg, kiša.”

- Izudin Filipović, predsjednik Olimpijskog komiteta BiH

“Skinuli su elemente i polazne stanice žičara i ski-liftova, a iz hotela skidali i šalter. Napuštajući objekte i ski centar planina Igman i Bjelašnica, oni su palili i minirali iza sebe sve objekte.”

- Enes Terzić, direktor “Zetre”

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.29. UNPROFOR (Zaštitne snage UN)

5. Percepcije

4.29.

UNPROFOR (Zaštitne snage UN)

"Najznačajniji vid zaštite građana bila je vožnja transportera uz pješake…"

Uloga UNPROFOR-a bila je mnogostruka. Služili su kao taoci agresoru, čistili smeće, vozili se sarajevskim tramvajem kao zaštita protiv snajpera, dijelili slatkiše, nosili brašno, uništavali sarajevske ulice tenkovima i transporterima, bili jedini prevoz u gradu kroz dugi period, popravljali električne kablove, kontrolisali aerodrom… Najznačajniji vid zaštite građana bila je vožnja transportera uz pješake, štiteći ih od snajpera dok su prelazili Titovu ulicu.

© FAMA Kolekcija Arhiv fotografija, Drago Resner

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“I onda sam 7. augusta, na jednom sastanku sa njihovim predstavnicima… da bi oni najbolje mogli u tom trenutku, ako neće da se oružano angažuju, angažuju na određenim rješenjima stvari, koje su za Sarajlije bile isto toliko izuzetno važne, kao što je bila struja, kao što je bila voda, i kao što će kasnije biti plin, jer plin u to doba još nisu prekidali.”

- Muhamed Kreševljaković, gradonačelnik Sarajeva

“Međutim, izlazak naših vozila, pa i UNPROFOR-ovih, je na ovim poslovima raščišćavanja automobila, olupina, ruševina… budili su nadu da ovo neće potrajati, da će stati, da će se vratiti normalan život u ovaj grad, što se, nažalost, nije desilo za duži period.”

- Enes Filipović, pomoćnik direktora JKP “Rad”

“Igralište Koševo je bilo udaljeno jedno 200 metara vazdušne linije od prve linije agresora. Tako da u svakom momentu su oni mogli… nas su posmatrali, moglo je u svakom momentu da dođe do neželjenih posljedica. Ali, organizacija te utakmice [FK Sarajevo:UNPROFOR] je bila na visokom nivou, gdje je tako bilo organizovano, i mogu da kažem da je veliki broj gledalaca, oko 25 hiljada gledalaca, došlo na tu utakmicu koji su bili, kako bih rekao, iznenađeni da mogu da dođu na taj teren.”

- Sead Jasenković, fudbaler

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.28. Tunel

4.30. Zetra

4.28.

Tunel

"Vi ste izašli iz Sarajeva metroom!"

Tunel na relaciji Dobrinja-Butmir, rupa 1,2 m široka, 1,6 m visoka i 760 metara dugačka, lociran je ispod piste na Sarajevskom aerodromu. U komunikaciji između lokalnih vlasti i UNPROFOR-a, ova javna tajna se zvala “nepostojeći tunel”. Strancima nije bilo dopušteno proći kroz tunel. Strani novinari su nudili po 5.000 DM da bi samo jednom prošli kroz tunel. Iako je tunel bio vojni objekat i služio za ulazak i izlazak vojske iz grada, privilegija da prođe tunelom je data američkom ambasadoru u BiH Victoru Jackovichu, kome agresor nije dao dozvolu za izlazak iz grada avionom. Kroz tunel su prolazili članovi Parlamenta, iz drugih gradova. To se moglo lako prepoznati na njima u vrijeme sjednica Parlamenta, jer su na čelu imali brazgotine od udaraca u gvozdene poluge na stropu tunela. Udobnije su putovali neki od uvaženih političara. Gurali su ih u malim vagonima kroz tunel.

Komercijalizacija postojanja tunela je unijela velike promjene u ekonomski život grada. Tunel je postao mjesto puno ljudi sa vrećama krompira i jaja. Mnogi trgovci su nudili Armiji da rentiraju tunel. Zahvaljujući tunelu, mnogi su se obogatili, a cijene u gradu su pale. Agresor je, također, znao za tajni tunel, te su stalno granatirali ulaz da bi ga onesposobili. Također su probali prokopati tunel na drugoj strani aerodroma da bi promijenili tok rijeke Željeznice, kako bi ona potopila ovaj tunel. Uprkos svemu, rupa ispod aerodroma je postala najveće javno dobro za grad i jedini link sa ostatkom svijeta. Onog ko bi dobio dozvolu da prođe kroz tunel, sačekao bi putokaz: PARIZ 3.765 km.

FAMA Kolekcija Arhiv fotografija

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“To je bio Evropski šampionat za kadete, naše dečke i djevojčice, koji iz tog ratnog vihora prvi put će se susresti sa civilizacijom, sa ostalim svojim vršnjacima. Nismo znali gdje se nalazimo u tom svijetu. Koliko smo zaostali i tako, ali to nas nije ni brinulo. Došli smo pred tunel i čekali smo, bogami, jedno četiri, pet sati i onda onaj prolazak. Djeci je to izgledalo onako prilično… ne mogu reći svakidašnje, ali nisu se baš nešto pretjerano ni iznenadili. A mi veliki onako pod koferima sageti… bila je kolona, bilo je bogami i vode, pa smo malo i po vodi i tako do članaka negdje, kako na kojem mjestu, ali eto prošli smo i kroz tunel i onda već je bio mrak.”

- Smilja Gavrić, Šahovski savez

“Krenula sam u ponoć potpuno sama, kroz tunel. Nisam znala ni kuda se ide, ni kroz rovove. Imala sam sreću, recimo, da mi je jedan mladić, vojnik, pomogao. Progurao me je onako na kolicima. Znate, k’o pravu kraljicu, a ne samo šahovsku kraljicu. Onda preko Igmana – minus 20 stepeni – morate jedan dio da pješačite, pa potom stopirate. Poslije sam pokušavala novinarima da objasnim, stranim novinarima naravno, kako je izgledao taj cjelokupni put iz Sarajeva. I mislim da nisu nikada mogli shvatiti. Ja sam tu priču mnogo ponavljala. Ja sam pokušavala da dočaram tunel i one šine i male vagone, a onda bi novinari meni rekli: ‘Vi ste izašli iz Sarajeva metroom!’ I tako je to bilo, znate, za vrijeme rata. Teški uvjeti za pripreme, nemate struje, ali istovremeno u tim šahovskim figurama sam nalazila i spas.”

- Vesna Mišanović, šahistkinja

“’95. godine, mi smo čak osnovali dvije filijale. Jednu u Tešnju, jednu u Bihaću i to u izuzetno teškim uslovima. Znači, kad se moralo ići preko Igmana, prolaziti kroz tunel, nositi papire, da bi tamo nešto moglo da funkcioniše.”

- Alma Smailbegović, direktor Universal banke

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.27. Prevoz

4.29. UNPROFOR (Zaštitne snage UN)

4.27.

Prevoz

"Vozi pažljivo, nemoj da pogineš uzalud."

Još u prvoj godini opsade, statistika je izbacila podatak da je smanjen broj vozila sa 105.000 na 5.000; od 200 gradskih saobraćajnica, ostala je samo jedna; a od 6.000 gradskih prevoznih vozila, ostalo je 60. U maju 1992. depo Gradskog prevoza granatiran je i mnogi autobusi, trolejbusi i tramvaji su uništeni. Trolejbusi su stali s prevozom. Nekoliko autobusa i tramvaja, ako ima struje i goriva, izlaze na ulicu i postaju omiljena meta. Golf, proizveden u Sarajevu prije rata, bio je najviše korišteno prevozno sredstvo. Zbog velike brzine kojom su vozili i velikog broja vozača bez vozačke dozvole, pojavio se poster u toku prvih mjeseci opsade: VOZI PAŽLJIVO, NEMOJ DA POGINEŠ UZALUD. Poster je također je informisao građane da je 300 mrtvih i ranjenih u saobraćajnim nesrećama. Bijela UN vozila, koja su pregazila nekoliko Sarajlija, bila su najčešća vozila na ulicama.

© FAMA Kolekcija Arhiv fotografija, Željko Puljić

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“Imali smo svakodnevne sastanke oko bezbjednosne situacije. Na tim sastancima su sudjelovali predstavnici Armije, predstavnici UNPROFOR-a, tada i predstavnici policije, kako bi analizirali ukupnu situaciju tog dana i odredili se u kom vidu će javni prevoz raditi. Da li će to biti samo autobusi ratnim putem ili će tramvaj raditi i to na kojoj relaciji… Ali smo insistirali svaki dan da se što više redovnog života odvija, kako bi ljudi ipak osjećali da žive, a ne da su zatvoreni u jednom kavezu.”

- Mirjana Stanić, gradski ministar za promet i komunikacije

“Sarajevo je grad koji je dobio tramvaj prije Beča i Pariza. I prestanak rada sarajevskog tramvaja, kad je počeo rat, je na neki način, hajd’ da kažem, psihološki teško padao Sarajlijama.”

- Muhamed Kreševljaković, gradonačelnik Sarajeva

“Događalo se da tramvaji ustvari uopće nisu mogli voziti na takozvanoj snajperskoj aleji… Jer su tu snajperska djelovanja bila intenzivna. U cilju postizanja njihove stabilnosti, njihove veće psihičke sigurnosti, smo insistirali svakodnevno na novim mjerama. Pa između ostalog i raspored snajperista, pripadnika UNPROFOR-a na susjednim objektima, praćenje tramvaja vozilima.”

- Mirjana Stanić, gradski ministar za promet i komunikacije

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.26. Fabrika duhana

4.28. Tunel

4.26.

Fabrika duhana

"Međutim, u ratu sve je moglo, tako da smo mi potrošili oko 100 tona raznih knjiga i koristili ih za pakovanje cigareta."

Cigarete “Marlboro”, proizvedene u toj fabrici, pod licencom Philip Morris, bile su najcjenjenije cigarete u bivšoj Jugoslaviji. To je bila kultna cigareta u Sarajevu. Iako su ogromne količine uskladištenih cigareta uništene, fabrika je tokom opsade uspjela da proizvodi male količine cigareta. Uprkos lošem kvalitetu, za šteku se davalo po 100 DM. Cigarete su bile najvrednija roba za razmjenu. Za kutiju cigareta se moglo dobiti nekoliko konzervi iz humanitarne pomoći. Zbog nestašice papira, cigarete su pakovane u različite udžbenike, knjige, zvanične dokumente. Na njima niste mogli pročitati upozorenja o štetnosti po zdravlje, nego ste mogli naučiti, na primjer, o procesu proizvodnje bakra. Građani su često govorili kako bi Sarajevo palo da su nestale cigarete.

© FAMA Kolekcija Arhiv fotografija, Drago Resner

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“Uništeni su vitalni objekti, prevashodno kotlovnica, onda je uništen magacin repromaterijala. Međutim, mi smo proces proizvodnje nastavili.”

- Šefik Lojo, direktor Fabrike duhana Sarajevo

“Sjetila sam se da je dobra podbjel trava za dišne organe, da bih to mogla upotrijebiti kao cigaretu. Pa sam osušila, tanko rezala i uzimala papiriće od mašinskog papira, rezala u male kvadratiće i počela sam pušiti. Međutim, vidjela sam da nešto nedostaje tu. Nešto je oporo malo, pa sam se onda sjetila da ima i nane, pa sam nanu sušila, rezala na sitne komadiće, pomiješala, tako da je bilo ugodnije, mnogo ugodnije nego sami podbjel. To mi je bio spas jer sam bila strastveni pušač.”

- Mubera Mehičević, građanin

“Prije rata, naši majstori ne bi ni pustili mašinu sa takvim materijalima, rekli bi da ne mogu. Međutim, u ratu sve je moglo, tako da smo mi potrošili oko 100 tona raznih knjiga i koristili ih za pakovanje cigareta.”

- Šefik Lojo, direktor Fabrike duhana Sarajevo

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.25. Snajperi

4.27. Prevoz

4.25.

Snajperi

"Onda smo odlučili da taj prvi red kontejnera nadogradimo sa još jednim redom kontejnera."

Od početka opsade Sarajeva od maja 1992. do deblokade grada marta 1996., Sarajevo je bilo potpuno opkoljeno teškim i lakim naoružanjem, s kojim su stanovnici grada bili gađani i noću i danju bez prethodnih upozorenja. Snajperska gnijezda su bila raspoređena tako da su mogli ciljati pješake na ulicama, ljude u parkovima, stanare u zgradama, radnike u raznim objektima. Građani su znali za jedno pravilo: ‘Ako ti vidiš brdo, brdo vidi tebe’ (što znači da te vide snajperisti). Svi građani su bili pokretne mete snajperistima, pretrčavali su raskrsnice, krili se iza postavljenih kontejnera, odbrojavali minute čekanja da bi se usudili da krenu dalje i opet postanu vidljive mete. U nekim evropskim novinama se moglo čitati o ‘ratnom turizmu’, koji uključuje gađanje Sarajlija iz snajpera. Ruski avangardni pisac Limonov snimljen je kamerom kako učestvuje u ovom ‘zamamnom sportu’.

© FAMA Kolekcija Arhiv fotografija, Drago Resner

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“Koristeći bicikle da bi se prije dovezli do određenog mjesta, morali smo proći takozvane opasne tačke, na kojima smo bili izloženi snajperskim udarima protivnika i u tim trenucima činilo vam se da imate prednost nad običnim pješacima zbog toga što, naravno zahvaljujući biciklu, ćete prije proći tu tačku. Međutim, dešavalo se da i biciklista nastrada često.”

- Nedžad Hadžijalić, građanin

“Sa jednim skokom, sa nekakvim teškim gojzericama, čizmama, ja sam poletjela do malog, uhvatila ga za nogu, povukla i u tom momentu se čulo ono piiiiii, dakle tačno snajper bi ga pogodio. Ali u momentu kako sam ja njega uhvatila za nogu, meni se zavrnula moja noga i, naravno, pukla je ta kost.”

- Gertruda Munitić, primadona Sarajevske Opere

“Dakle, 15. februara 1993. godine imali smo jedan red kontejnera kod Higijenskog zavoda. On nam je bio nedovoljan, jer su nas snajperi ubijali. Onda smo odlučili da taj prvi red kontejnera nadogradimo sa još jednim redom kontejnera.”

- Fuad Babić, Civilna zaštita

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.24. Željeznička stanica

4.26. Fabrika duhana

4.24.

Željeznička stanica

"Dugo vremena bila je jedna od najljepših željezničkih stanica na Balkanu, ali preko noći sve se promijenilo."

Dugo vremena bila je jedna od najljepših željezničkih stanica na Balkanu, ali preko noći sve se promijenilo. Sarajlije će je se sjećati kao mjesta s kog su konvoji sa ženama i djecom odlazili iz grada. Samo u jednom pravcu. Vozovi uništeni, vagoni zapaljeni. 1995. u nedostatku drugih prevoznih sredstava, obnovljen je željeznički saobraćaj. Voz se kretao između dvije općine, a vagoni su bili vučeni kamionima. Dužina rute bila je 5 km. Vožnja je trajala 30 minuta.

© FAMA Kolekcija Arhiv fotografija, Drago Resner

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“Mi smo u tom vremenu, dobijajući izvještaj sa cijele pruge, imali ustvari dvojako opterećenje. Jedno, što vidimo šta se dešava u Sarajevu, granate i prekidi saobraćaja u samom Sarajevu, a s druge strane izvještaji sa pruge govorili su o rušenju objekata.”

- Sadik Beširević, ŽTO

“Tom prilikom, problem nam je bio tehnički. Kako taj mali voz kočiti prilikom zaustavljanja, na stajalištima koja su bila improvizovana. Kamion nema kočione uređaje za željeznicu, a željeznica ima na svojim vagonima ručne kočnice.”

- Narcis Džumhur, Željeznice BiH

“Vlak nije mogao koristiti električnu energiju kao pogon i rješenje nam je ponudio, koliko se ja sjećam, njemački Crveni krst, koji nam je ustupio jedno vučno vozilo. Dakle, vozilo koje je u stvari kamion, ali se može prilagoditi šinskom sistemu i koje će koristiti naftu i može dva tri vagona… ima dovoljno snage da može dva, tri vagona povući za sobom.“

- Mirjana Stanić, gradski ministar za promet i komunikaciju

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.23. Zgrada Radio-televizije

4.25. Snajperi

4.23.

Zgrada Radio-televizije

"U toku Dnevnika imali smo po pet, šest, čak osam prekida, jer nema struje, nema nafte."

Masivna betonska zgrada, građena po standardu ratnih vremena, odolijevala je čestim granatiranjima. To je bila jedna od prvih zgrada pogođena modifikovanom avio-bombom, invencijom jednog srpskog komandanta kojeg je Sud u Hagu 1996. optužio za ratne zločine. Tom prilikom, zgrada je najteže oštećena. Čak ni to nije zaustavilo emitovanje. Izvještaji stranih TV ekipa pravljeni su u ovoj zgradi.

FAMA Kolekcija Arhiv fotografija

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“Zahvaljujući spremnosti tih ljudi i hrabrosti i odvažnosti, neki objekti su i nakon zauzimanja emitovali programe Bosne i Hercegovine, odnosno Radio-televizije Sarajevo. U to vrijeme i neki od objekata su bili ozbiljno štićeni od strane tih ljudi koji su bili zarobljavani i ginuli i tako to.”

- Dragan Miovčić, inžinjer, TVBiH

“Pa urednička funkcija u svemu tome je zaista bila… da ako kupimo litar goriva da ga odvojimo iz svog rezervoara ili iz svog kanistera da ga poklonimo Televiziji Bosne i Hercegovine da bi to funkcionisalo. Počinjali smo oko dvadeset do osam i onda smo u toku Dnevnika imali recimo po pet, šest, ja sam jednom oborio rekord, čak osam prekida, jer nema struje, nema nafte. Naleti neka voda, neki mulj i zašteka sve to. Ali smo nastavljali ovaj Dnevnik.”

- Senad Hadžifejzović, novinar

“Da ljudi van Sarajeva, van te paklene opsade u Zenici, Tuzli i ostalim gradovima Bosne i Hercegovine, koji su imali mogućnost da prate naš program, da vide da se Sarajevo drži, da mi ipak proizvodimo program, pa i dječiji program.”

- Maja Anzulović, novinar TVBiH

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.22. Zaštita

4.24. Željeznička stanica

4.22.

Zaštita

"I to platno koje smo postavljali na sebi je dosta kupilo kiše i zbog svoje težine često je padalo."

U najopasnijim gradskim zonama, građani su bili štićeni od snajpera pomoću brodskih kontejnera, uništenih automobila, kamiona, autobusa, cementnih blokova i čuvenim UN transporterima. 1994. u vrijeme prestanka vatre, bilo je odlučeno da se zaštite sklone. U to vrijeme je sklonjena i betonska ploča iz Kulovića ulice, na kojoj su Sarajlije ispisale “Pink Floyd”. Kad su snajperi ponovo počeli gađati, voljena betonska ploča nije stavljena natrag. Pojavila se zamjena: plava zavjesa, koja se koristila u sportskoj dvorani “Zetra”, 1984., u vrijeme XIV Zimskih olimpijskih igara. Postavljena je između dvije zgrade da bi prolaznike učinila nevidljivim.

© FAMA Kolekcija Arhiv fotografija

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“I sad on iz Istarske mora da prođe taj grozni, široki, veliki Marijin Dvor i da dođe da uzme svoju hranu, da bi preživio. Zato smo se obratili UNPROFOR-u da nam te kontejnere postavi.”

- Fuad Babić, komandant Civilne zaštite

“Onda su oni počeli iznenada sa tim prigušivačima da nas gađaju. I stvarno smo bili tu… više nismo znali šta ćemo.”

- Fuad Babić, komandant Civilne zaštite

“Bilo je jako kišnih dana. Maglovitih dana. I to platno koje smo postavljali na sebi je dosta kupilo vlage, kiše i zbog svoje težine i nailaskom auta, često je padalo. Pa smo ga često puta morali i u toku dana i u toku dva tri dana podizati ponovo.”

- Salko Muratović, građanin

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.21. Zgrada Predsjedništva

4.23. Zgrada Radio-televizije

4.21.

Zgrada Predsjedništva

"Strane delegacije su uvijek bile dobrodošle, jer su njihove posjete značile kratak predah od granatiranja."

Zgrada se nalazi u centru grada. Sagrađena 1885. godine, u neo-renesansnom stilu, po uzoru na firentinske palače iz petnaestog vijeka. Bila je omiljena meta granatiranja. Veliki broj ljudi je ubijen ili ranjen na ulicama u blizini zgrade. Predsjedništvo je ostalo u toj zgradi kroz cijeli rat. Strani političari i delegacije su uvijek bili dobrodošli, jer su njihove posjete značile kratak predah od granatiranja.

© FAMA Kolekcija Arhiv fotografija, Drago Resner

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“Uputili smo proglas, vjerujući da postoji jedna većina građana koja želi da se uključi u patriotski front.”

- Stjepan Kljujić, član Predsjedništva BiH

“Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, formirajući Glavni štab Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine, pošlo je od osnovne zamisli da Armiju i Štab treba da sačinjavaju svi oni koji se bore za Bosnu i Hercegovinu.”

- Jovan Divjak, zamjenik načelnika Glavnog štaba ABiH

“Jedna od stvari je bila jako važna da ljudi dolaze na posao. Da bar oni pogoni koji mogu da rade, a neki su bili od kapitalnog značenja, kao Tvornica duhana Sarajevo. Onda smo uveli radnu obavezu.”

- Stjepan Kljujić, član Predsjedništva BiH

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.20. Pošta

4.22. Zaštita

4.20.

Pošta

"Vreće s posljednjim pismima Sarajlija za one van grada također su izgorjele."

Austrougarska građevina, smještena na obali rijeke, uništena je u noći 2. maja 1992. godine. Agresorski saboteri su postavili dinamit unutar zgrade. Poslije eksplozije počelo je granatiranje zapaljivim granatama, dok zgrada nije izgorjela. Vreće s posljednjim pismima Sarajlija za one van grada također su izgorjele. Govornice su izgorjele tokom granatiranja. Posljedice rušenja Glavne pošte i nestanak struje, uzrok su, po općinskim podacima iz aprila 1993., što je od 130.000 telefonskih linija ostalo u funkciji samo 2.000. Telefonske linije između Sarajeva i svijeta bile su u prekidu tokom cijele opsade. Komunikacija sa svijetom obavljala se putem radio-amatera i nekoliko satelitskih telefona. Veze s rođacima, prijateljima, poslovnim partnerima, uspostavljale su se preko stranaca koji su donosili i odnosili poruke, koje su često dostizale veličinu knjige. U februaru 1996. godine, izložba skulptura postavljena je u izgorjeloj zgradi Pošte.

© FAMA Kolekcija Arhiv fotografija, Željko Puljić

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“Nama je bilo otežano to gašenje same te Pošte, jer zna se da je i u toj samoj Pošti izvršena diverzija.”

- Huso Česko, vatrogasac

“U našem poslovnom prostoru bilo je organizirano dežurstvo tako da su građani mogli doći u naš prostor, gdje smo ih obučavali kako da pošalju poštu, kome da pošalju poštu, na koji način da saznaju elektronsku adresu svojih bližih tamo negdje, jer naših izbjeglica je bilo u preko stotinu zemalja. Velika je radost bila kada su ljudi mogli, recimo za 24 sata, poslati i primiti jednu poruku, jednu vijest čuti od svojih bližih, a prije je to bilo mjesec, dva, pa čak i tri mjeseca.”

- Meho Klico, direktor ZAMIR-SA

“Sad da ne bi svi ljudi išli da nose ovo, ono, nađe se čovjek, pokupi pisma, odnese u Mjesnu zajednicu ili donese odozdo. I onda povjerenik od vrata do vrata donosi ljudima pošiljke. Hoću reći, te pošiljke Crvenog krsta, poruke.”

- Samija Popara, povjerenik Mjesne zajednice “Babića Bašča”

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.19. Parkovi

4.21. Zgrada Predsjedništva

4.19.

Parkovi

"Bili su svjesni da mi branimo brezu kao da se branimo od čete neprijatelja…"

1992. i 1993. cijena drva za loženje u Sarajevu, po kubnom metru, bila je 350 DM. Građani su išli u parkove po drva. Drva iz sarajevskih parkova mogla su se kupiti na pijacama, pakovana u vreće. Cijene su varirale u zavisnosti od vremena. Čak su i klupe u parkovima završile u ručno pravljenim pećima. Najbolje sačuvan park u gradu bio je Veliki park, nastao relativno kasno, u austrougarskom periodu. Jer, toliko je u to vrijeme bilo zelenila u gradu da nije bilo potrebe za parkovima.

© FAMA Kolekcija Arhiv fotografija, Željko Puljić

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“Znate, to je jedna odluka zbog koje su mene mnogo kritikovali zašto sam dozvolio da, de fakto, nestanu sarajevski parkovi. I negdje 10-og septembra sam obrazložio to da mislim da je mnogo važnije da se bar tim drvetom… koje je u tom momentu služilo za pravljenje hrane, a kasnije za grijanje u onim teškim sarajevskim zimama. Da je vredniji jedan ljudski život, nego maltene ta zelen, to drveće koje smo imali.”

- Muhamed Kreševljaković, gradonačelnik Sarajeva

“Ja sam se sjetila da ložim grančice. Male, tanke, suhe, grančice koje same po sebi nisu značile ništa, ali ja sam ih vezala u snopiće… to je bio jedan, čini mi se moj izum. To su bila drva pravljena od grančice, vezana trakicama od starih čarapa… Sam taj trud i sam taj rad bio je koristan ne samo za šporet, nego za moj mozak. Jer sam radeći nešto korisno u ratu, ja sam osjećala se dobro, osjećala sam se normalno. I mislim da sam ostala pri pameti, zbog toga što sam puno radila fizički.”

- Šemsa Mehmedović, inžinjer telekomunikacija

“Čuli smo zvuk motorne pile. A to je bio znak da je neko došao da nam posječe tu našu brezu… Sve su komšije izašle… Neko je uzeo bombu, neko pištolj, neko koktel. I ta dvojica mladića koji su došli da režu tu brezu, oni su se toliko bili uplašili… jer su bili svjesni da mi branimo ustvari jednu brezu kao da se branimo od čete neprijatelja.”

- Zdravka Gutić, domaćica

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.18. Zgrada Oslobođenja

4.20. Pošta

4.18.

Zgrada Oslobođenja

"Ljudi su više žudili za novinom nego za kanisterom vode…"

U ljeto 1992. veliki neboder, zgrada novinsko-izdavačke kuće “Oslobođenje”, pogođen je sa 10 zapaljivih granata i počeo je gorjeti. Zgrada je bila sistematski uništavana svakodnevnim granatiranjem. Uprkos tome, čak i u vrijeme požara i najgoreg granatiranja, štamparija u podrumu zgrade štampala je novine svaki dan. Novinari su ulazili i izlazili iz goruće zgrade, noseći svežnjeve novina koje su raznosili po gradu.

FAMA Kolekcija Arhiv fotografija

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“Naime, tada su vjerovatno svi već mislili da je gotovo sa ‘Oslobođenjem’ i da ga nikada više neće biti. Bilo je to logično razmišljanje, gledajući iz grada tamo na periferiji onaj ogromni crni dim koji se dizao iz naše zgrade. ‘Oslobođenje’ je izašlo sutradan. Mi smo ga dijelili po ulicama i stanovnici Sarajeva su plakali.”

- Zlatko Dizdarević, novinar “Oslobođenja”

“Tako da je postojala jedna strahovita žeđ za informativnim glasilima. Ja smijem slobodno reći da su ljudi više žudili za novinom nego za kanisterom vode.”

- Zlatan Hrenovica, načelnik Informativne službe Regionalnog štaba TO BiH

“6. aprila ’93., dakle na prvu godišnjicu rata, u dogovoru sa Reporterima bez granica, štampali smo specijalni broj ‘Oslobođenja’ koji je izašao u 50-ak zemalja u svijetu. Kao prilog, kao saplement najvećim svjetskim listovima. Ukupan tiraž tog izdanja je bio oko 15 miliona primjeraka. I čini mi se da je to bio definitivni prodor istine o Sarajevu po svim svjetskim meridijanima.”

- Zlatko Dizdarević, novinar “Oslobođenja”

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.17. Olimpijski muzej

4.19. Parkovi

4.17.

Olimpijski muzej

"Kada je zgrada planula, granate i snajperi su spriječili vatrogasce da ugase vatru."

Bivša vila porodice Mandić, bila je američki konzulat prije Olimpijskih igara 1984. Poslije Igara, u toj zgradi je otvoren Olimpijski muzej i postao mjesto izložbi, festivala dokumentarnog filma, mjesto susreta, specijalno u kafeu ispred zgrade. 1992. godine, nekoliko dana poslije najave gradonačelnika da će u zgradi biti smještena američka ambasada, zgrada je uništena. Prvo je bila pogođena zapaljivom granatom. Kada je planula, granate i snajperi su spriječili vatrogasce da ugase vatru. Ruševina je bila mjesto nekoliko umjetničkih izložbi u vrijeme opsade.

FAMA Kolekcija Arhiv fotografija

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“S obzirom da nisam posjedovao ništa od slikarskog materijala, ja sam bio prisiljen da hodam po građevinama, po ruševinama, po institucijama koje su značile nešto u mirno doba u Sarajevu, a sada u vrijeme rata to je apsolutno prešlo u neki drugi plan. A imperativ postoji, kažem, kod umjetnika da mora da stvara, da radi, da potvrđuje vrijeme u kojem živi i u prostoru u kojem se dešavalo sve to. I sebe, naravno, u njemu. Tako sam pronalazio po srušenim zgradama, kao što su Muzej XIV Zimskih olimpijskih igara”

- Affan Ramić, slikar

“Nismo imali normalne uslove ni da treniramo ovdje u Sarajevu. Nismo imali mogućnosti, ni nekakve garancije da izađemo. Nismo imali boba. Tako da je to bila u nekom trenutku neshvatljiva… neshvatljiva naša želja da odemo i na takmičenje i na Olimpijske igre, ali mislim da smo sa tim jednim ipak bih rekao sportskim duhom, jednom ljudskom kvalitetom, uspjeli da se ipak pripremimo ovdje u Sarajevu, pa i da odemo na Olimpijske igre.”

- Zdravko Stojnić, sportista

“To su već bili mirniji da tako kažem, olimpijsko-sportski dani, mirniji u odnosu na raniji period priprema za Barselonu, jer smo i mi imali neko ratno iskustvo, drugačije i veće, i bili smo na kraju krajeva iskusniji u tome kako izaći iz Sarajeva… Kako ko, izlazio iz Sarajeva što UNPROFOR-ovim avionom, što preko piste, odnosno kroz tunel.”

- Izudin Filipović, predsjednik Olimpijskog komiteta BiH

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.16. Narodno pozorište

4.18. Zgrada Oslobođenja

4.16.

Narodno pozorište

"Hvala sarajevskim glumcima što su nam pomogli da ne poludimo."

Neo-renesansna zgrada podignuta 1898., za vrijeme austrougarske vladavine u Bosni, nalazi se u blizini Poštanskog mosta koji je opasna snajperska zona. Bez obzira na stalnu opasnost od snajpera i granata, u pozorištu su davane predstave koje su punile hladno gledalište koje se godinama nije grijalo. Na repertoaru su bile sve vrste djela, od grčkih tragedija do savremenih drama ili japanskog No teatra.

© FAMA Kolekcija Arhiv fotografija, Drago Resner

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“Zaista je impozantno, impresivno, divno, kada se nađete oči u oči sa gledalištem, koje je na kraju krajeva u istoj životnoj opasnosti bilo da bi došlo na predstavu, i u istoj životnoj opasnosti da ode sa predstave svojim kućama. Mi smo jednostavno bili na neki način zajednički osuđenici. I mi koji smo morali doći da igramo predstavu i publika koja je došla da je gleda. Mi smo zajednički igrali taj sarajevski rulet. Ruski rulet ili ako hoćete dance macabre, tu igru sa smrću.”

- Vlado Jokanović, glumac

“Predstava je postigla ono što mi nismo mogli očekivati u tom trenutku, a to je, sublimirano u rečenicu jedne Sarajke koja je predstavu gledala čak 10 puta i u jednoj našoj knjizi utisaka napisala: ‘Hvala sarajevskim glumcima što su nam pomogli da ne poludimo.’”

- Safet Plakalo, pisac

“Predstava ‘Čekajući Godoa’ počinje replikom ‘ništa se ne može učiniti’, međutim, mi smo ipak uspjeli uprkos svim okolnostima… nešto ipak učiniti. Imali smo samo svijeće na raspolaganju, a ja sam cijelu scenografiju koncipirala upravo na tom odnosu svjetla i sjene. Radili smo sa 12 svijeća i sa folijom onom već svima nama znanom, UNHCR-ovom i sa improviziranim nekakvim drvetom jer je to ono što u predstavi jeste bitan element drvo, stablo.”

- Ognjenka Finci, dizajner

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.15. Zemaljski muzej

4.17. Olimpijski muzej

4.15.

Zemaljski muzej

"Dok smo tražili Hagadu kroz zgradu Zemaljskog muzeja, borbe su trajale…"

Zemaljski muzej, smješten prekoputa hotela Holiday Inn, bio je na prvoj liniji, a rijeka Miljacka ga dijeli od okupiranog dijela Grbavice. Njegovi prozori su bili pokriveni UNHCR plastičnim folijama, koje su zamijenile polomljena stakla. Folija je bila poklon UNHCR-a muzeju, koji je znan kao najstarija kulturna i naučna institucija u Bosni i Hercegovini. Otvoren 1888. godine, muzej je rađen u monumentalnom stilu neo-renesanse, s botaničkim vrtom, kao i srednjovjekovnim grobovima-stećcima. Muzej ima arheološko, etnografsko i odjeljenje prirodnih nauka. Bilo je nemoguće zaštititi brojne postavke, ali uprkos granatama, nisu bile direktno pogođene. Najpoznatiji eksponati, kao sarajevska Haggadah, bili su sklonjeni na sigurnija mjesta. Dio muzeja je izgorio, a zgrada je bila pogođena s više od 420 granata, po muzejskim podacima. Ispred muzeja je stajao UN transporter koji je trebao štititi putnike u tramvajima. Na toj tački su mnogi bili ranjeni ili ubijeni. Na tom mjestu je pala posljednja žrtva u gradu, poslije potpisa u Dejtonu, kada je tramvaj pogođen granatom.

© FAMA Kolekcija Arhiv fotografija, Drago Resner

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“Dali smo jedan mali prikaz. Uspjeli smo čak od paleolita pa do srednjeg vijeka da damo. I to sve u nekih šest vitrina, jer ih više nismo ni imali, a da budu na sigurnom mjestu. I koliko toliko da budu ti eksponati zaštićeni od eventualnih snajpera i gađanja, iako je bilo primirje.”

- Lidija Fekeza, kustos Zemaljskog muzeja

“Dok smo tražili Hagadu, kroz zgradu Zemaljskog muzeja, kroz vrt, oko, iza, borbe su bile…. I nismo znali gdje je Hagada. Jer je ona inače, u mirnodopsko doba, ona se uvijek sklanjala na najtajnije mjesto, jer, da napomenem, riječ je o spomeniku kulture koji je procijenjen zvanično, naime čija je vrijednost procijenjena na 1.250.000.000 dolara. I zato se ona u mirnodopskim vremenima uvijek skrivala, stalno se mijenjala pozicija i ključevi i tako dalje. I nismo je mogli naći.”

- Enver Imamović, historičar

“Ugrožena je bašta Zemaljskog muzeja. Naš najstariji botanički vrt u Bosni i Hercegovini. Ugrožen je zato što se nalazi na vatrenoj liniji, izložen je destrukciji. Jedno od najljepših djela ljudske ruke, ljudske ljubavi prema prirodi, je danas izloženo razaranju.”

- Đuro Fukarek, Zemaljski muzej

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.14. Porodilište

4.16. Narodno pozorište

4.14.

Porodilište

"Možete li zamisliti da smo u to vrijeme porađali uz svijeće? Bila je jedna svijeća u čitavom rodilištu."

Sarajevsko Porodilište smješteno je na Koševskom brdu i gleda na groblje na Barama. Bilo je na prvoj liniji fronta, nemilosrdno granatirano, tako da su tek rođene bebe bile najstrašnije žrtve agresije. Nakon jednog takvog masakra 1992. godine, Porodilište je premješteno na kliniku Koševo, ali bebe su i dalje bile žrtve granatiranja. Uprkos tome, lokalne radio-stanice su svako jutro obavještavale slušaoce o tome koliko je rođeno dječaka, a koliko djevojčica.

FAMA Kolekcija Arhiv fotografija

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“Užas, djeca plaču, žene plaču, bolesnice plaču. Jedino me uvijek pitaju, tako kroz plač: ‘Hoćemo li živi izaći, hoćemo li biti zatrpani tu?’ I sad se sjećam dobro, da sam im u tih nekoliko rečenica uvijek isto odgovarao: ‘Znate šta je, ovo oružje koje oni imaju ne mogu srušiti ovu veliku armirano-betonsku zgradu, drugo bi bilo da imaju atomsku bombu, a to nemaju’. Pa nešto mislim… tješim sebe, tješim i te žene.”

- Srećko Šimić, doktor, Bolnica “Koševo”

“Metak od sijača smrti je prošao kroz prozor te bolesničke sobe, u kojoj sam ja ležala, u koju sam bila dopremljena poslje tog carskog reza. Objasnili su mi da nisam mnogo ranjena. Ja sam poslije toga voljela da kažem, metak me malo opržio… i usput se iskrivio u panel ploči, oglasnoj panel ploči za ljekare. Prošao je, dakle, kroz štok od eloksirane bravarije od prozora, prošao je kroz nekakve madrace, panele, kroz tri moje deke, kroz pokrivač kojim je mene sestra pokrila, jer mi je bilo jako hladno i tako mene malo opržio. Međutim, moj Hamza je bio dobro, ja sam bila još osam dana u bolnici. Izvela bebu živu i zdravu. Ja sam izašla na svojim nogama i nastavila dalje da radim svoj posao. Bila 18 dana na porodiljskom odsustvu i počela da radim.”

- Hatidža Demirović, direktor Biblioteke grada Sarajeva

“Možete zamisliti da smo u to vrijeme porađali uz svijeće. Bila je jedna svijeća u čitavom rodilištu. Jedna svijeća za istovremeno dva poroda. Jedna svijeća za istovremeno troje novorođenčadi. Jedna svijeća koja osim da nam pruži kakav takav pregled na operativnim poljima bila je ujedno i svijeća koja je ujedno i grijala te male prostorije u kojima su bila novorođenčad.”

- Srećko Šimić, doktor, Bolnica “Koševo”

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.13. Pijace

4.15. Zemaljski muzej

4.13.

Pijace

"Nije bilo niti jedne pijace u Sarajevu koja nije bila poprište masakra."

Gradske pijace radile su tokom cijele opsade. Tu su se mogle kupiti sve vrste jestivih i manje jestivih biljaka, kao i domaći čajevi. Tu se prodavala i razmjenjivala humanitarna pomoć, kao npr. “Trumanova jaja” (jaja u prahu koja su bila uskladištena nakon Drugog svjetskog rata), cigarete i dr. Pijace su bile omiljene mete agresora i na njima je ubijen ili osakaćen veliki broj Sarajlija. Nije bilo niti jedne pijace u Sarajevu koja nije bila poprište masakra. Pijace su bile jedina mjesta gdje su Sarajlije mogle kupiti neku hranu. Krajem ljeta 1995. neki zaklonjeni ulični uglovi promovisani su u pijace.

© FAMA Kolekcija Arhiv fotografija, Željko Puljić

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“Tako se moglo za čokoladu, koja je sada negdje pola marke, a koje nije bilo za lijeka u to vrijeme, dobiti onih neophodnih prehrambenih artikala, recimo 5-6 mesnih konzervi, pa na taj način premostiti jednu sedmicu dana dodatka, mesnog dodatka, uz rižu ili makarone.”

- Mustafa-Braco Šalaka, ekonomista

“Bilo je to izuzetno, dakle, gadno doba, kad za svoje auto, bez obzira da li ste imali BMW ili nešto drugo, niste mogli dobiti ni dinara, jer nikom to nije trebalo. Ili ste za nešto što je inače u miru 4-5 maraka, kao što je recimo iz moje branše paketić fotokopirnog papira, tad bio abnormalnih 80 do 100 maraka za paketić.”

- Hasib Salkić, generalni sekretar Liberalne stranke BiH

“Ustvari njihova cijena bi pala i tad je bio za nas spas kad dođe konvoj. Ne samo što bi dobili nešto od te hrane koja nam je upućivana, nego što smo mogli nešto na pijaci za manje, malo manje cijene koje su i onda bile jako velike i astronomske. A ponuda na pijaci nije bila velika.”

- Borka Cerić, domaćica

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.12. Pijaca Markale

4.14. Porodilište

4.12.

Pijaca Markale

"Od tog straha ne znam ni šta je bilo, ni kako sam došla do kuće."

Pokrivena pijaca sagrađena 1894/1895., često opisivana prije kao pozorište nego kao mjesto gdje se prodaju meso i povrće. U vrijeme opsade, kupci i prodavači su bili više zaštićeni nego oni na otvorenim pijacama. Tri najveća masakra u Sarajevu desila su se u blizini ili ispred ove zgrade. U posljednjem masakru, 28. augusta 1995. godine, minobacačka granata je ubila 41, a ranila 85 lica. Ovaj događaj bio je povod za NATO udare, potpis Dejtonskog sporazuma i postepeno dizanje opsade grada.

© FAMA Kolekcija Arhiv fotografija, Drago Resner

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“Negdje su ekipe otišle da rade i čekali smo tu kameru. I čuli smo u tom trenutku da je granata pala na Katedralu, na pijacu… Onda kad sam ušao dublje, dublje u pijacu, onda sam vidio… onaj… da… vidio… onaj… strašne stvari. Ovaj… i tada tog momenta ja nisam bio ni uopšte svjestan šta snimam. Samo sam gled’o da to što je ispred mene, da… da zabilježim.”

- Hakija Topić, snimatelj TV BiH

“I negdje u toku, polovini koncerta, čuli su se, u nekoliko navrata, zavijanja sirena, ali navikli smo bili na to i niko nije posebnu pažnju obraćao. Međutim, organizatori su bili obaviješteni da se desio… jedan veći masakr. Tad se nije znalo tačno koliko ljudi. Kad smo… kad je koncert završen, jer nije prekidan, nije prekidan da bi se i time ustrajnim koncertiranjem, ustrajnim držanjem programa pokazao prkos. Pokazao taj otpor prema banditizmu, prema divljaštvu.”

- Mehmed Aličehajić, profesor njemačkog jezika

“Kad smo vidjeli da je to sve popadalo… muž mi je bio isto na pijaci… ja sam vrištala i tražim, pitam gdje je. Od tog straha ne znam ni šta je bilo, ni kako sam došla do kuće.”

- Vahida Tvico, prodavačica

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.11. Bolnice

4.13. Pijace

4.11.

Bolnice

"Pacijentima je bilo hladno, pa su spavali ponekad skupa ispod više deka, u kaputima, sa šalovima…"

U proljeće 1992. Dom zdravlja u Starom gradu bio je granatiran. U maju 1992. Državna bolnica je intenzivno gađana, na nju je tokom opsade palo oko 200 granata. Žrtve su bili pacijenti. Klinika “Koševo” doživjela je istu sudbinu. Operacione sale i intenzivna njega također su gađani. Bolnice su, uglavnom, gađane pancirnim granatama koje su prolazile kroz nekoliko soba. Bolesnici su premještani, a hirurzi su često operisali bez struje ili vode, koristeći svijeće i petolitarske kanistere vode. Bolnica je dnevno primala stotine građana.

© FAMA Kolekcija Arhiv fotografija, Željko Puljić

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“Ja se sjećam januara ’94. godine, da mi se činilo da se rat nikada neće završiti. Da jednostavno… pod tom tenzijom psihološkog opterećenja i emocionalnog opterećenja… jer profesionalni dio mi smo obavljali bez ikakvih problema. Već smo bili na to potpuno adaptirani. Ali činjenica da nam svaki dan dolaze naši prijatelji, naše komšije, sugrađani, koje smo poznavali ili ne, to je bilo previše. Ja se samo sjećam svoje snažne emocije, kada jednostavno više ne mogu da izdržim da gledam ranjene i umrle ljude koji nam dolaze u velikom broju svakog dana.”

- Vesna Čengić, Državna bolnica

“Obezbijediti rad zdravstvene ustanove je neophodno, pa po cijenu bilo kakvih drugih rizika. Iz toga razloga ponovo se vraćamo 18. vijeku. 18. vijek, koji nam omogućava da i u tim uslovima obezbijedimo neophodne mjere sterilizacije i zaštite sepse, antisepse za naše ranjenike. Jedna činjenica, kojoj slobodno možemo pogledati u oči, jeste ta da u proteklom periodu naši zdravstveni radnici su bili na ispitu i na postdiplomskom studiju iz klasične medicine. Bez ikakvih dijagnostičkih sredstava, bez ikakvih pomoćnih sredstava koja su dostojna 20. vijeka i početka 21. vijeka.”

- Bakir Nakaš, Državna bolnica

“Pacijentima je bilo hladno, pa su spavali ponekad skupa ispod više deka, u kaputima, sa šalovima, kapama na glavama, rukavicama. Jako im je bilo hladno. Oni koji su mogli sjediti i hodati, dolazili su pored peći zajedno s nama sjediti i grijati se, ono što smo imali da naložimo i tako. Vode nije bilo.”

- Mirsada Sinanović, Onkološka klinika

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.10. Hotel Holiday Inn

4.12. Pijaca Markale

4.10.

Hotel Holiday Inn

"Sjećam se dobro modne revije koja se desila u Holiday Innu…"

U vrijeme opsade ovo je bio jedini hotel u funkciji u gradu. Hotel je sagrađen u vrijeme Zimskih olimpijskih igara, 1984. godine. 6. aprila 1992. bio je sjedište SDS stranke čiji pripadnici su pucali na Sarajlije koji su demonstrirali ispred zgrade Parlamenta. Pošto su strani novinari odsjedali u hotelu, bio je manje gađan nego okolne zgrade. I pored toga, veliki broj soba je izgorio ili bio uništen. Najskuplje sobe su bile one “bez pogleda”. Pogled na planine bio je pogled na snajpersko gnijezdo. Tokom opsade, hotel nije prestajao s radom.

© FAMA Kolekcija Arhiv fotografija, Drago Resner

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“Dobro je u svakom slučaju barem na trenutak ljude razveseliti, odvući im pažnju od granata, od situacije koja je u gradu. Sjećam se baš dobro te modne revije koja se desila u Holiday Inn-u.”

- Amela Vilić, kostimograf

“Pa tužno je vjerovatno kada se predstava, odnosno najdraža uloga koju sam napravio do sada pamti po kiflama koje je rediteljka predstave krala iz hotela Holiday Inn i servirala nam prije početka probe, da bismo uopšte mogli provesti deset sati tu na predstavi. To je vjerovatno bio najslađi i najveći honorar koji neki glumac može dobiti.”

- Admir Glamočak, glumac

“Prve poštanske marke su kreirane… Uspjeli smo da za ovaj već pomenuti datum pripremimo promociju koja se održala u hotelu Holiday Inn… Znači maraka, jednog ciklusa maraka koji je bio namijenjen filatelistima i drugog ciklusa maraka koji je bio namijenjen za internu poštansku upotrebu.”

- Meho Akšamija, dizajner

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.9. Bašte

4.11. Bolnice

4.9.

Bašte

"Nikle su kao pečurke poslije kiše, mnogobrojne male parcele, veoma brižno obrađene kao od baštovana…"

Glad je zavladala gradom i građani su krenuli posvuda u potragu za biljkama, otkrivajući njihov dobar ukus. Kopriva i maslačak su se našli na pijačnim stolovima, po visokim cijenama. “Fond otvoreno društvo” Georga Sorosa poslao je u grad sjeme tikve, kukuruza, salate, mrkve, paradajza, u vrijednosti od 2.000.000 dolara. Sve zelene površine, parkovi, prostori oko zgrada, žardinjere na balkonima pretvoreni su u bašte. Umjesto ruža, ljiljana i božura.

© FAMA Kolekcija Arhiv fotografija, Drago Resner

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“Biljke koje su otpornije na mraz pokušajte zaštititi, da biste ih duže brali. Prekrijte ih plastikom. Iz humanitarne pomoći smo dobili foliju, ona će nam itekako pomoći da duže beremo kupus, da duže beremo salatu, da duže beremo neke druge biljke koje smo posijali ovog ljeta.”

- Ana Mrdović, hortikulurolog

“Nikle su kao pečurke poslije kiše, mnogobrojne male parcele, veoma brižno obrađene kao od baštovana, kao od poljoprivrednih stručnjaka sa proizvodnjom povrća i slobodno se može reći da otkako Sarajevo postoji u svom historijskom razvitku dugogodišnjem i vjekovnom, nikad se toliko povrća u Sarajevu, na prostoru grada Sarajeva, nije ni proizvelo. I na našu sreću, nije toliko povrća nije se pojelo, tako da se može reći da su te zelene površine sa proizvodnjom povrća spasile nas građane Sarajeva, a naročito iznemogle i gladne penzionere.”

- Mustafa Kadrić, Savez penzionera

“Također sam imao dovoljno i paprika. Imao sam dovoljno i krastavica, luka, krompira. Jest da je bilo teško. Trebalo je to zalijevati. Vode nije bilo u gradu. Morali smo po noći, ja i moja supruga, kad bi prestalo gađati, iza pola dva u noći, onda smo išli na pumpu udaljenu 200 metara i donosili vodu. Tako da bi od 2 do 4 tako zalijevali i održavali. Jer se preko dana nije moglo tu prići, nije se moglo ništa raditi. Sve što sam radio, radio sam po noći.”

- Ahmed Obradović, građanin

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.8. Zgrada Elektroprivrede

4.10. Hotel Holiday Inn

4.8.

Zgrada Elektroprivrede

"Struja je bila rijedak gost u gradu."

Struja je bila rijedak gost u gradu. Građani su se snalazili sa akumulatorima iz automobila, svijećama dobijenim od humanitarnih organizacija, ručno pravljenim uljanim lampama koje su zahtijevale male količine jestivog ulja i komad pertle, kao i raznim manje više uspješnim izumima. Neki su imali baterije ili takozvane “Soros” lampe koje su radile na sunčevu energiju. Iako je bilo sunčano, lampe nisu imale veliki kapacitet i brzo su se gasile. Na brdskim dijelovima grada poneko je izgradio male hidrocentrale. Zgrada “Elektroprivrede” bila je na prvoj liniji, odmah do mosta koji je bio granična linija sa okupiranom Grbavicom i često je granatirana.

FAMA Kolekcija Arhiv fotografija

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“1994. godine smo mi iznijeli jedan podatak koji je naravno tačan, da je u ’92. i ’93. godini, naročito i do tog trenutka, Sarajevo bilo 240 dana bez električne energije u kontinuiranim dijelovima. Naravno, spomenuo sam tu 37 dana, 53 dana u kontinuiranom smislu.”

- Irfan Durmić, direktor Elektrodistribucije

“Dolaskom UNPROFOR-a to je postalo sigurnije, postalo je lakše, rekao bih, raditi i čak mi ne bismo mogli ni nastaviti dalje raditi da se tu nije našao UNPROFOR. Međutim, procedura koja je vladala kod UNPROFOR-a, to vam je da kad prijavite jedan izlazak na teren, onda ta procedura traje 48 sati. Osim toga, to su gospoda koja nisu radila… ne rade nedjeljom, tako da nam je svaka nedjelja bila… morali smo čekati prvi radni dan, pa onda procedura i tako dalje.”

- Irfan Durmić, direktor Elektrodistribucije

“Popravke kvarova su bile i na početku i čitav rat su bile popravke kvarova. Jer što mi danas napravimo, po noći se pokvari ili po noći napravimo po danu se uništi.”

- Sulejman Hodžić, Elektrodistribucija-glavni dispečer

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.7. Opasne zone

4.9. Bašte

4.7.

Opasne zone

"Koliko je ko mogao da trči brže, on je trčao…"

Svako mjesto u gradu je bilo opasna zona. U svakom momentu, sa svakog mjesta na planinama oko grada, snajperi su mogli pogoditi svaku metu u gradu. Ipak, najopasnije zone su bile one na direktnoj liniji vatre: mostovi, raskršća i ulice otvorene prema brdima. Bila su to i mjesta gdje je mogućnost da građanin bude pogođen bila smanjena ako je bio brz trkač. Takva mjesta su također bila manje strašna od drugih dijelova grada, gdje pješak nikad nije bio siguran da li ići sporo ili brzo. Da li će granata pasti ispred ili iza vas? Znaci “OPASNA ZONA”, “PAZI, SNAJPER!”, kao i saobraćajni znaci, bili su ispisani masnom bojom na komadima UNHCR plastične folije ili na komadima kartona, drvenoj ploči, ili jednostavno ispisani kredom na zidu.

© FAMA Kolekcija Arhiv fotografija, Drago Resner

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“Kad smo stigli na taj dio puta, meni recimo najopasniji dio puta je od tog dijela od Zemaljskog muzeja ili ustvari Muzeja Revolucije tog bivšeg, jel’… Tad nije bilo ni graje u tramvaju već, uglavnom, su ljudi šutjeli, svi su čekali da se prođe taj dio puta. I u momentu kad sam mislio već da smo prošli, da je to već prošlo i da se to završilo, to je jedan momenat, jedan tren, svi mi znamo, barem ljudi koji su bili u Sarajevu.”

- Nedim Kereš, građanin

“Proći dobrinjsku barikadu je bilo jako teško i to se radilo uglavnom noću, jer manja je vidljivost, a sve moguće je učinjeno da se ljudi što bezbjednije kreću i to, naravno, kretali su se samo oni koji su morali. Pored ove zaštite koja je bila od teških kamiona, autobusa, kontejnera i tako dalje, pravljena je zaštita od vreća sa jedne strane, a s druge strane betonskim pločama, tako da je taj ugao rizika bio manji. Možda jedan metar širine, koji je štitio od… posebno od granata. Uglavnom se tu trčalo. Trčalo se bezglavo. Jednostavno, koliko je ko mogao da trči brže, on je išao.”

- Selver Porča, novinar

“Tuda se prolazilo vrlo teško. Stvarno ko je bio, imao srce i bio kaskader prolazio je tom džadom. Šta ja znam, išlo je samo ko je imao srce i da profura što prije da ga ne pogodi šta. 99% da ostaneš živ, 1% da rikneš.”

- Borislav Kanlić, vozač

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.6. Vijećnica (Nacionalna biblioteka)

4.8. Zgrada Elektroprivrede

4.6.

Vijećnica (Nacionalna biblioteka)

"Dvadesetak žena je nosilo tih 100.000 knjiga preko mosta Skenderija…"

Gradska Vijećnica sagrađena je u periodu austrougarske vladavine, 1894. godine. Građena je u pseudo-maurskom stilu, s mnogo ukrasnih elemenata na fasadi, glavnom holu, stepeništu i u svečanoj dvorani. Godine 1945. zgrada za koju su mnogi mislili da je najljepša u Sarajevu, postala je Nacionalna biblioteka s više od milion knjiga, velikim brojem domaćih i stranih periodičnih izdanja i rijetkih knjiga. 25. augusta 1992. tačno sto godina nakon što je počela njena izgradnja, počelo je granatiranje Vijećnice s Trebevića i obližnjih planina. Pogođena s 50 granata počela je gorjeti, kratko vrijeme iza ponoći. Nesavladiva vatra uništila je cijelu zgradu, zajedno s mnogim knjigama. Sarajlije će se sjećati dana kada je pepeo knjiga padao po gradu. Uništena zgrada Vijećnice, simbol grada pod opsadom i divljaštva agresora, postala je mjesto na kojem su lokalni i strani umjetnici izvodili koncerte i postavljali izložbe.

FAMA Kolekcija Arhiv fotografija

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“Tad tačno nismo imali nikako vode. I izvorište Pivara je samo bilo presušilo, tako da nam je tu bio jako veliki problem prilikom gašenja. Prilikom tog gašenja, mi smo isto imali i tri-četiri povrijeđena radnika. Tad je navečer oko 21 sat, kad je počela da gori Vijećnica, preko noći je palo oko 200 granata u blizini i na objekat Vijećnice. Mi jedinu navalu, što se tiče gašenja požara, smo mogli vršiti to je bilo s unutrašnje strane. Međutim, krovna konstrukcija i sam objekat je tako izrađen, te međuspratne konstrukcije, tako da se požar jako strahovito širio gdje ga nismo mogli s vanjske strane.”

- Huso Česko, vatrogasac

“Usred te ’94. kad je rat uveliko buktio u Sarajevu, kad se nije moglo proći od snajperskih hitaca, dvadesetak žena je bukvalno nosilo tih 100.000 knjiga preko mosta Skenderija, preseljavale ručno. Istina, imali smo malu pomoć od strane Civilne zaštite, međutim te žene su to evakuisale, nosile periodiku, tešku i po pedesetak kilograma. Velike, uvezane novine i tako dalje i tako dalje. Imali smo i povrijeđenih, imali smo poginulih, međutim sve to nas nije omelo da svakodnevno radimo, da budemo na usluzi i djeci i studentima i naučnim radnicima.”

- Hatidža Demirović, direktor Biblioteke grada Sarajeva

“Naime, u uvjetima opsade Sarajeva koja je možda bila među najvećim opsadama u povijesti čovječanstva, ljudi su, da bi preživjeli, morali da lože sve što im je bilo pri ruci, uključujući i knjige. Da bismo to na neki način spriječili, mi smo skrenuli pažnju da su knjige čuvari pamćenja i da ih treba čuvati i da su to prijatelji koji ne traže protuuslugu.”

- Enes Kujundžić, direktor Nacionalne i Univerzitetske biblioteke

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.5. Velepekara

4.7. Opasne zone

4.5.

Velepekara

"Naša deviza je bila: ‘Hljeba mora biti’."

Gradska pekara, koja je bila jedino mjesto za proizvodnju hljeba, neprestano je granatirana, a dio opreme je uništen. Pored granatiranja, nedostajali su struja i plin, a često i brašno, kvasac i voda. Raznošenje hljeba je također bilo otežano granatiranjem i nedostatkom goriva za kamione. Uprkos teškoćama, 27. decembar 1995. poznat je kao dan kada je Velepekara proizvela milioniti hljeb za građane grada pod opsadom.

FAMA Kolekcija Arhiv fotografija

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“Bila je naša deviza ‘Hljeba mora biti’. Znali smo da je jedina hrana koja tad se mogla kupiti, nabaviti u Sarajevu, bila hljeb i znali smo… ponašali smo se prilično odgovorno, disciplinovano smo se ponašali i koristili smo svaki momenat da napravimo što više hljeba, jer smo znali da čitavo Sarajevo zavisi od Velepekare.”

- Kemal Mešak, Velepekara

“Jedne Nove godine smo se zajednički dogovorili da proizvedemo maksimum, da građani dobiju čak dvostruku količinu u novogodišnjoj noći. Iako nismo imali tada ni električne energije, ni plina, uspjeli smo u dva dana praktično, 30. i 31. decembra da proizvedemo duple količine, da proizvedemo u jednom danu čak 139.500 komada hljeba, što je bio rekord.”

- Enver Kazazić, direktor preduzeća “Klas”

“Mi do tada nismo imali peći koje su mogle da peku hljeb na plin, jer nismo imali gorionika. Znali smo da u Medicinskoj školi ima jedan gorionik i uz pomoć Gradske vlade taj je gorionik tamo demontiran, postavljen je na našoj liniji i mi smo onda mogli da proizvodimo hljeb i kada nije bilo nafte. Kasnije smo još jednu peć prebacili. Napravili kombinaciju sa plinom i onda smo mogli raditi i kad nema nafte.”

- Kemal Mešak, Velepekara

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.4. Groblja

4.6. Vijećnica (Nacionalna biblioteka)

4.4.

Groblja

"Bila sam jako žalosna što se gađa s tog groblja, što se ruši to groblje."

Od dva gradska groblja, Vlakovo je ostalo na okupiranoj teritoriji, a Bare su bile na prvoj liniji fronta. Zbog toga su Sarajlije sahranjivale svoje voljene u stara groblja, u krugu džamija, u parkovima, ispred stambenih zgrada. Najveća groblja nastala u opsadi su Kovači, Alifakovac, Vrbanja i staro groblje Lav, koje se proširilo na pomoćni fudbalski stadion i druge zelene površine oko stadiona Koševo. Sahrane i dženaze su često bile granatirane. Grobovi su se kopali noću i unaprijed da bi se umanjio rizik i skratilo vrijeme stajanja tokom kojeg su ljudi bili izloženi vatri sa obližnjih brda. Od aprila do septembra 1995. godine, dženaze i sprovodi su se često obavljali noću.

© FAMA Kolekcija Arhiv fotografija, Drago Resner

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“I to groblje mi je uvijek bilo simbol neke vezanosti za porodicu, za familiju, za tradiciju. Bila sam jako žalosna što se gađa s tog groblja, što se ruši to groblje. Pogotovo znajući da je to kulturni objekat, star. To je najstarije sefardsko groblje u Evropi, pod zaštitom UNESCO-a.”

- Sonja Elezar, Jevrejska zajednica

“To sve ukazuje da se doista radilo o ciljanom gađanju dženaza, okupljenih ljudi na tim dženazama. I da se agresor i na takav način želio svetiti ovom gradu i onima koji u bolu sahranjuju svoje najbliže. Nažalost, moramo da kažemo i to da su naši imami morali se zaklanjati i u samim grobovima, uskačući i u grobove i mezare. Zaklanjati se iza umrlih ili sa utitahtama koje su stavljali iza sebe da bi mogli izvršiti molitvu i obaviti učenje koje je predviđeno prilikom sahrana. Zbog toga smo mi nastojali da se na tim dženazama okuplja što manje ljudi, da bi bilo što manje žrtava. A isto tako smo pribjegli kasnije jednom koraku, da sahrane vršimo noću, kako bi se što manje ljudi ugrozilo i njihovi životi ostali sačuvani.”

- Muharem Omerdić, rukovodilac Vjersko-prosvjetne službe Rijaseta Islamske zajednice

“Tada smo već iscrpili ono što smo imali pogrebne opreme. Mi smo tada upućivali apele građanima Sarajeva da daju, ko ima svoga poginulog ili umrlog, da daju ormare iz kuća. I mi smo dobijali tu opremu. Ljudi su donosili ormare, mi smo dovozili te ormare i kojekakve daske. I pravili smo improvizirane sanduke, da bismo mogli ljude sahraniti.”

- Vlado Raguž, direktor “Pokopa”

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.3. Mostovi

4.5. Velepekara

4.3.

Mostovi

"Velim što ne prelazite, kaže ne smijemo…"

Mostovi služe povezivanju ljudi, a u sarajevskoj stvarnosti su bili granice ili opasne snajperske zone. Kamere nekih stranih TV ekipa su čekale oko mostova, a kamermani se skrivali iza ćoškova ili u UN transporterima, čekajući snimak smrti “uživo”, koji će im donijeti novac ili nagradu. Prva žrtva pala je na Vrbanja mostu 6. aprila 1992. od snajperskog metka. Most “Bratstvo i jedinstvo” dijelio je dvije strane grada i bio mjesto razmjene ratnih zarobljenika. Ispod mosta kod Vijećnice, ljudi su prali veš rizikujući da budu ubijeni. Pecali su s mostova ili zahvatali vodu. Skulptura nad Miljackom, podignuta 1993. bila je posebna atrakcija. Za one koji su pretrčavali Poštanski most izgledalo je da, ugledavši Biciklistu u zraku, leti neko od pješaka.

© FAMA Kolekcija Arhiv fotografija, Drago Resner

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“Blood’s being spilled on Vrbanja Bridge, a girl got killed.’ Suddenly jets roared overhead. You must remember that this was 5th April ’92, at that time the JNA was absolutely present here and absolutely legitimate, absolutely legal. An army against which not a word could be said. I asked myself instinctively, as if I was in a spasm, not realizing that something like this could be happening, I asked, against whom? Surely not against these unarmed people.”

- Mladen Paunović, Journalist

“Tako da nigdje nismo mogli maći od snajperskih hitaca. K’o životinje su nas vrebali. Jednom, sjećam se, išla sam s posla i pošla mostom, bilo je dosta svijeta pored trafike. Velim što ne prelazite, kaže ne smijemo. Kažem ja, k’o napravim se hrabra: Hajde, smijem ja. Nosim onaj hljeb. Pođem da pretrčim, a on me gađa, a ja bacim hljeb, velim ma kakva hrana, daj živu glavu da izvučem. Vratim se, opet sa svima njima stanem, pa čekaj, čekaj, pa onda opet kad prestanu snajperski hici, potrči. A oni nas dočekaju izvan mosta kod desetke, kod dvice, ma čini mi se nema tog prolaza gdje nije gađano.”

- Zejneba Aganović, građanka

“I jedan dan ja dolazim u Skenderiju, kad imam šta da vidim. Izvučeni tenkovi na mostu Skenderija. Pitam šta se dešava, onda mi pukovnik novi, najnoviji pukovnik… jer je došlo do promjene bataljona i došao je novi pukovnik. I njihov prvi dan, dok su bili ustvari na mostu Vrbanja, ustvari na tom ček pointu, Srbi su iskoristili to što su ukrali pancire, uniforme, vozila, u toku noći i prevarili nove Francuze, novu vojsku koja je tu bila, na tom ček pointu u toku noći. Napravili su se kao da oni smjenjuju stražu i uzeli most Vrbanja.”

- Radmila Stojadinović, prevodilac

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.2. Pivara

4.4. Groblja

4.2.

Pivara

"Taman sam došla na red na vodu, podmetnula moj kanister od 20 litara i u tom trenu fijuk…"

Pivara je izgrađena 1881. u vrijeme austrougarskog perioda i bila je prva moderna pivara u Bosni i Hercegovini. Voda za pivaru dolazi iz podzemnog jezera ispod Sarajeva. Kao jedno od rijetkih mjesta na koje su dolazili ljudi iz svih dijelova grada po vodu, Pivara je bila važan strateški cilj za agresora, te su mnogi ljudi čekajući u redu za vodu bili ubijani ili ranjavani. To je bilo mjesto na koje su ljudi dolazili sa svojim kolicima natovarenim kanisterima, pješačeći i deset kilometara da bi donijeli vodu. Pored česmi za točenje vode, dolazile su i cisterne koje su građane snabdijevale vodom. U gradu koji je imao vodovod nekoliko stotina godina, s brojnim javnim česmama na svakom ćošku, voda je bila najveći problem tokom opsade, jer je agresor kontrolisao sve izvore, ucjenjujući vodom grad, Bosnu i Hercegovinu i UN. Sarajlije su kupile kišnicu iz polupanih oluka, zahvatali vodu iz Miljacke i topili snijeg. 1993. u jednom od tunela koji vode na Pale, Soros Fondacija je izgradila vodovod koji je snabdijevao gradske pumpe.

© FAMA Kolekcija Arhiv fotografija, Željko Puljić

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“Po vodu se išlo kod Pivare, po noći, zbog granata. Nije se smjelo po danu ići, ili u ranim jutarnjim satima, led je bio, mrzle se ruke. Dođete kući, nemate s čime osušiti. Ako nosite četiri kante vode po pet litara, pa metnete ih na kaiš na leđa, onda dođete kući mokrih leđa. Onda sam napravio sebi neke dvije željezna šipke, pa sam tako nosio po dvije kante u četiri, četiri kante u stvari po pet litara - dvadeset litara.”

- Muhamed Poljo, penzioner

“Taman sam došla ja na red na vodu, podmetnula moj kanister od 20 litara i u tom trenu fijuk. Ja sam vidjela tu granatu, ona je kao auto išla niz ulicu, tu strmu, usku ulicu. Prošlo mi je kroz glavu, treba leći, treba se sageti. Međutim, ja to ništa nisam uspjela učiniti. Granata je udarila u zgradu. Svijet je popadao. Svi su mahinalno bježali u jednu veliku zgradu kod Doma zdravlja, betonsku. Jedino sam se ja odvojila i pobjegla u jednu malu bosansku kuću čija je kapija sa halkama bila zatvorena i zaključana. Tako sam lupala, lupala tom halkom. Jedna stara nana otvara i vodi me u svoju magazu, gdje je ona sa svojim unučetom.”

- Maja Tulić, građanka

“I jedna od prvih akcija iza toga je bila da se industrijski vodovod Pivara, koji je služio samo za Pivaru, u krugu fabrike Pivare, da se preusmjeri za snabdijevanje vodom. I tada je prvo napravljena instalacija da se u krugu, odnosno ispred Pivare, naprave nekakva istočišta, gdje su građani dolazili da uzimaju vodu i drugo, tu su sve da kažemo cisterne kako gradske, čak i UNPROFOR, svi su dolazili tu da se snabdijevaju vodom.”

- Arif Halimić, profesor Građevinskog fakulteta

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4.1. Aerodrom

4.3. Mostovi

4.1.

Aerodrom

"Da su mogli zrak… zatvorili bi nam i zrak"

Aerodrom je bio pod kontrolom UNPROFOR-a. Bio je korišten za dolazak humanitarne pomoći za grad, dolazak stranih novinara, umjetnika, političara, medijatora, diplomata i Sarajlija koji su imali UN press karticu ili UNHCR akreditaciju. Aerodrom je bio zatvoren ili otvoren u zavisnosti od agresorskog granatiranja ili njihovih garancija za sigurnost aerodroma, u skladu s njihovim trenutnim političkim ili vojnim ciljevima. U stvarnosti, agresor je kontrolisao aerodrom.

Pista: Prije nego što je prokopan tunel, ljudi su ulazili ili izlazili iz grada trčeći preko aerodromske piste, koja je bila omeđena žicom, rovovima i različitim preprekama. Trčeći da izbjegnu snajpere, morali su se skrivati i od bijelih UN transportera, koji su pokušavali spriječiti pretrčavanje piste. Na radiju su bili objavljivani dnevni izvještaji o ubijenim i ranjenim na pisti.

Plavi put: U nekoliko navrata, u vrijeme opsade, UNPROFOR je organizovao prelaske preko piste za civilni saobraćaj.

FAMA Kolekcija Arhiv fotografija

Građani Sarajeva: Vlastitim riječima

“Aerodrom je zatvoren koncem aprila ’92. nakon agresije koja je uslijedila od strane četničkih snaga i bivše JNA. Nakon toga 5. juna ’92. godine dolazi praktično do potpisivanja primopredaje aerodroma snagama UN-a, odnosno UNPROFOR-a. Nakon toga, tri do četiri mjeseca su se vršile pripreme za organizaciju zračnog mosta, tako da zračni most počinje u septembru ’92., ali veoma malim intenzitetom, što nije ni izdaleka moglo podmiriti potrebe grada.”

- Bakir Karahasanović, direktor Aerodroma Sarajevo

“…tu noć je on mene sa opet sestrinom kćerkom… ovaj… preveo. Bukvalno me je vukao, jer ja nisam mogla, ja sam kaput skinula, sve sam skinula… ovaj… majicu, ne znam, da mi je što lakše, da mogu trčati. Kad sam došla na pola piste, sjedile su žene, zapalile cigaretu, meni nije bilo jasno… ovaj… šta rade nasred piste, jer tu se gine. Pitam u kojem vi pravcu idete, je li u Sarajevo ili u Hrasnicu.”

- Nermina Kapić, vlasnica cvjećare

“Tokom ’94. godine, intenzitet borbenih dejstava je bio izuzetno nepovoljan za odvijanje aviosaobraćaja. Ja sam već imao priliku da radim dolje i da se uvjerim pod kojim rizicima se slijetalo i radilo dolje. Na sreću, osim par pogodaka u avion, nije bilo veće katastrofe, što je pravo čudo. Uprkos velikom intenzitetu ratnih dejstava ’94. godine, na aerodromu je operisalo 30-tak do 40-tak aviona dnevno, uključujući UNHCR, UNPROFOR i Crveni krst, koji se uključio sa avionima Ajax 7X i Iljušin 76.”

- Bakir Karahasanović, direktor Sarajevskog aerodroma

Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-96. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)

4. Mapirane lokacije

4.2. Pivara

4.

Mapirane lokacije

Iz Mape opstanka izdvojili smo 30 najznačajnijih lokacija u Sarajevu. Svaka od izdvojenih lokacija je tokom opsade imala svoju posebnu i u to vrijeme izmijenjenu funkciju. Na ovim lokacijama se odvijao svakodnevni život građana Sarajeva. Međutim, svaki izdvojeni objekat, svaka ulica, raskrsnica i svaki park su istovremeno predstavljali zone rizika gdje jedna pogrešna odluka ili jedan pogrešan korak znače smrt. Da bi se shvatio značaj ovih lokacija tokom opsade grada, izdvojili smo iz FAMA Kolekcije (Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996.) dijelove intervjua sa građanima Sarajeva.

3. Mapa opstanka

4.1. Aerodrom

3.

Mapa opstanka

Mapa Opstanka – Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1995/6.)

[klik za uvećanje]

Jedna crvena linija oko grada je jednom zauvijek objasnila šta znači 'grad pod opsadom’.

Razni događaji u životu iz nas izvlače skrivene talente, u nekim drugačijim uslovima možda nepotrebne. Tako smo mi, kao posmatrači, ali i učesnici fenomena grada pod opsadom, shvatili da možemo identifikovati potrebe vremena. Tako je nastala mapa grada pod opsadom - pažljivim posmatranjem onoga što se događa.

Jedinstvenost „Mape opstanka“, među pokušajima vizualizacije historije, je i zbog jedinstvenosti sarajevskog iskustva. Na kraju dvadesetog stoljeća jedan evropski grad bio je pod najdužom opsadom u historiji ratovanja. „Mapa opstanka“, koja je objavljena 1996. godine, rađena je na osnovu dokumenata i fotografija nastalih tokom blokade, da bi se jednom slikom uspjela prikazati izmijenjena geografija jednog grada koji je četiri godine bio izoliran od ostatka svijeta, iako konstantno pred očima medija tog svijeta. Kao jedinstveno historijsko učilo, ova mapa se našla u kolekcijama mapa širom svijeta.

Ova mapa sadrži sve detalje preživljavanja uz opis funkcionisanja objekata od izuzetne važnosti za svaki grad. Mapa pokazuje tajne prolaze, tajne tunele, posebne koridore za kretanje koje je grad izumio da bi se spasio od cjelodnevne snajperske paljbe po svim metama. Mapa pokazuje kako je grad parkove zamijenio baštama, ruže kukuruzom, elektriku srednjovjekovnim lampama, centralno grijanje pećima ručne izrade, vodu iz česme vodom koja se toči samo na određenim mjestima pa zatim prenosi kanisterima, rekreaciju trčanjem pod snajperima, kaloričnu hranu biljkama iz sopstvene bašte, televiziju razgovorima uživo, a umjetnost pretvorio u otpor teroristima.

Kad buduće generacije budu izučavale ovaj fenomen i period raspada Jugoslavije, geografija grada i njegove uslovljenosti opsadom bolje će se razumjeti uz korištenje ove mape.

Kasnije su svi ti projekti pokazali da je naša odabrana metoda ključna za dokumentiranje događaja, ako želimo da služe kao vrijedan doprinos tumačenju i učenju o razdoblju 1991-1999. u bivšoj Jugoslaviji.

2.3. Glosar opsade

4. Mapirane lokacije

2.3.

Glosar opsade

Telekomunikacije

Agresor je blokirao sve telekomunikacije, uništio zgradu pošte i grad je ostao bez telefonskih veza a komunikacija sa vanjskim svijetom je onemogućena. Počelo je razaranje grada.

Granatiranje

Svakog dana grad je bivao pogođen s oko 4.000 granata, a na grad je ispaljeno ukupno četiri miliona granata koje su, između ostalog, ciljale bolnice, škole, džamije, crkve, sinagoge, porodilište, biblioteke, muzeje i mjesta na kojima su građani stajali u redovima za hljeb i vodu.

Snajper

U vrijeme višegodišnje opsade, nije se moglo naći nijedno mjesto u dužini od 50 metara da nije bilo izloženo snajperskoj paljbi. Gotovo svaki građanin Sarajeva bio je meta. Nije bilo niti jedne ulice u dužini od 50 metara koja joj nije bila izložena. To je bio poseban vid terora: stavljano je do znanja da nema slobode kretanja i da nikakvo kretanje na ulicama nije dozvoljeno. Takvo nešto nije zabilježeno u historiji urbanih područja i to u trajanju od četiri godine. „Nigdje nismo mogli maći od snajperskih hitaca. Vrebali su nas kao životinje. Kad prestanu snajperski hici, potrčimo. Kada pređeš most, oni ponovo počnu paljbu. Odjednom se nađeš prikovan na sred ulice, svjestan si šta je ta ulica i odjednom snajper puca, a ti ne možeš da se pokreneš. To je samo jedan trenutak – i odmah pružiš korak I kreneš.“ Groblja su se širila.

Sahrane / dženaze

Često su se sahrane odvijale noću i prvi put sam naivno upalio bateriju kad su svi oko mene povikali ‘Ugasi bateriju! Jesi ti lud? Sve će nas poubijati! Gasi to!’ Kao sveštenik znam neke molitve napamet iz srca, tako da sam mogao moliti na sahranama i u mraku.” Imami su se na dženazama morali zaklanjati skačući u grobove i mezare, a kasnije su dženaze obavljali noću, kako bi se ugrozilo što manje ljudi i sačuvalo što više života.

Hrana

Zalihe hrane su potrošene. Da bi bila dostavljena humanitarna pomoć u opkoljeni grad, uspostavljen je UN „zračni most” 3. Jula 1992. godine. Bio je to najduži zračni most u historiji avijacije i u historiji modernog ratovanja: 467 dana duži od berlinskog. Svaki avion UNHCR-a i UNPROFOR-a donosio je u Sarajevo 30 tona hrane i materijala za prvu pomoć. Svaki građanin Sarajeva imao je pravo na 1.250 grama graha, 300 grama šećera, 300 grama ulja i 1 kg brašna iz humanitarne pomoći.

Voda

Sva izvorišta vode našla su se u posjedu agresora, tako da se vodosnabdijevanje grada sa ukupno 2.500 litara u sekundi (prije opsade) svelo na samo jedan mali izvor u gradu s protokom od 5 litara u sekundi, I na vrelo Hrasnica na periferiji grada sa ca. 30-40 litara u sekundi.

Plin

Sve plinske instalacije bile su izvan linija opsade. Agresor je presjekao sve dotoke plina u grad, zatvorili su sve plinske ventile.

Struja

Prekinuta je opskrba grada električnom energijom. Radnici Elektrodistribucije trudili su se da popravljaju stubove. Dešavalo se da neke podignu tokom dana, da bi noću bili ponovo srušeni. Nekad su se radnici morali uspinjati na istu banderu i po 15 puta da zamijene oštećeni izolator.

Sarajevski ratni tunel

Sarajevski ratni tunel je izgrađen između marta i juna 1993. godine tokom opsade Sarajeva. Kroz tunel se unosila hrana, ratne potrepštine i humanitarna pomoć i kroz tunel su stanovnici mogli izaći iz grada. U martu 1996. godine, nakon NATO udara i mirovnog sporazuma u Dejtonu, grad je deblokiran i počela je mirna reintegracija grada.

2.2. Opsada Sarajeva

3. Mapa opstanka

2.2.

Opsada Sarajeva

1992-1996.

FAMA Kolekcija Arhiv fotografija

Krajem 20. stoljeća, tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji, grad Sarajevo preživljava najdužu opsadu u ljudskoj historiji. Sarajevo, glavni grad Republike Bosne i Hercegovine, napadnut je 5. aprila 1992. godine, a 2. maja 1992. grad je bio potpuno blokiran. Jugoslovenska narodna armija je, uz pomoć bosanskih Srba, opkolila grad i počela zatezati obruč oko 500.000 građana.

Grad koji se nalazi u dolini rijeke Miljacke okružen je planinama na kojima je bilo postavljeno 260 tenkova, 120 minobacača i nepoznat broj malokalibarskog oružja. Obruč od 60 kilometara je zatvorio Sarajevo. Ako podijelite 60.000 (metara) sa 2.100 (toliko je komada artiljerijskog oruđa bilo raspoređeno oko Sarajeva), dobit ćete da je na svakih 35 metara bilo postavljeno jedno artiljerijsko oruđe.

19. marta 1996. godine agresor napušta Grbavicu - posljednji dio grada koji je vlastima Bosne i Hercegovine vraćen u skladu s Dejtonskim mirovnim sporazumom - proces deblokade bio je poznat pod nazivom mirna reintegracija.

U Sarajevu je ubijeno više od 11.000 ljudi, među njima blizu 1.600 djece. Bilo je ranjeno više od 50.000 ljudi; mnogi od njih su ostali invalidi. Opsada Sarajeva trajala je od 2. maja 1992. do 26. februara 1996. godine: 1.395 dana, što je najduža opsada u modernoj historiji čovječanstva.

2.1. Rat u Bosni i Hercegovini

2.3. Glosar opsade

2.1.

Rat u Bosni i Hercegovini

1992-1995.

Uvećani segment iz mape ‘Raspad Jugoslavije 1991-1999.’ (© FAMA Kolekcija, 1999.)

[klik za uvećanje]

Trećeg marta 1992. godine, Bosna i Hercegovina je proglasila nezavisnost. Sjedinjene Američke Države i Evropska unija priznale su je 6. aprila. Uz podršku Beograda, bosanski Srbi zahtijevali su da Bosna i Hercegovina povuče svoju deklaraciju o nezavisnosti. Izetbegović je to odbio i počele su borbe, najprije kao lokalni obračuni. Rat je najzad došao i u Bosnu. Ružni novi eufemizam ušao je u engleski jezik zahvaljujući Srbima: 'etničko čišćenje'. To je značilo ubijanje, silovanje i prisilno odvođenje ljudi iz domova na temelju njihove etničke pripadnosti. I Muslimani i Hrvati bili su meta srpske brutalnosti. Ali čak i s novim mirovnim snagama Ujedinjenih naroda koje su ušle u Bosnu i Hercegovinu 1992. godine kako bi asistirale u humanitarnoj pomoći, katastrofa se samo pogoršala.

(Izvodi iz knjige Richarda Holbrookea „Završiti rat“)

Rat u Bosni i Hercegovini 1992-1995. (Mapiranje Dejtonskog mirovnog sporazuma, 2015.)

2. Pozadina

2.2. Opsada Sarajeva

2.

Pozadina

Raspad Jugoslavije 1991-1999.

Mapa raspada Jugoslavije 1991-1999. (© FAMA Kolekcija, 1999.)

[klik za uvećanje]

1980. godine, nakon smrti predsjednika bivše Jugoslavije, Josipa Broza Tita, počela je da se urušava Jugoslavija, što je dovelo do raspada multietničke jugoslovenske federacije tokom četiri rata:

Slovenija 1991.
Hrvatska 1991-1995.
Bosna i Hercegovina 1992-1995.
Kosovo 1999.

Raspad Jugoslavije 1991-1995. (Mapiranje Dejtonskog mirovnog sporazuma, 2015.)

1. Prolog

2.1. Rat u Bosni i Hercegovini

1.

Prolog

FAMA Kolekcija Arhiv fotografija

Prateći tokove radikalnih promjena u 21. vijeku na cijeloj planeti, shvatili smo da je vrijeme da ponovo damo svoj doprinos baziran na dokazima iskustva opsade Sarajeva (1992-1996.) urgentnoj potrebi stvaranja modela izgradnje otpornosti, kako za prestravljene pojedince, tako i za nepripremljena društva. Ekstremni uslovi života u gradu proizveli su paralelnu civilizaciju u kojoj je kreativnost bila bazična potreba. U procesu adaptacije nije bilo mjesta za stagnaciju i nemoć.

Rad je bio osnovni zakon mentalnog i fizičkog opstanka. Obavljanje aktivnosti neophodnih za opstanak čovjeku okupira misli - rad eliminira misli koje bi mogle uništiti motivaciju. Bilo je važno da se u svakodnevnim ekstremnim uslovima života u gradu uspostavi neka vrsta ravnoteže. Ljudi su ravnotežu stvarali kroz jednostavne, normalne situacije u skladu sa individualnim potrebama.

Tokom opsade su nastavak normalnog života u gradu i nastavak kreativnosti za sve građane Sarajeva bili podjednako važni kao hljeb, lijekovi i voda.

U našem “Modulu: Transfer znanja” ne izlažemo teoriju, nego dokaze iz stvarnog života koji pokazuju potencijale otvorenog uma da pobijedi u sudaru s nepoznatim, novim, neizvjesnim i nezamislivim i da nauči kako da preživi katastrofe koje je prouzrokovao čovjek i kako prevladati strah od prijetnji i terora.

Vjerujemo da građani Sarajeva koji su preživjeli opsadu predstavljaju primjer nade za čovječanstvo koje se suočava s ozbiljnim prijetnjama i nezamislivim promjenama na ovoj našoj planeti.

FAMA Tim

2. Pozadina