Survival Art Museum '96.
('Muzej umjetnosti opstanka '96.')


Godina proizvodnje
1996. (juli – august 1996.)
MJESTO PROIZVODNJE
Tokyo Big Site – Tokio, Japan
Originalni format
Paviljon u okviru Tokyo EXPO 1996: Tokyo Art Zone – Atopic Site
Jezik
engleski i japanski
Tema
Opsada Sarajeva 1992.-1996.: hommage praktičnom, kulturnom i personalnom preživljavanju; očuvanje i prikaz inovativnosti, ingenioznosti i kreativnosti građana Sarajeva. Cilj je bio da se publici Japana i okolnih zemalja povezivanjem modernog dizajna, recikliranih materijala i dodira ljudske ruke (tzv. human-touch) prikaže priča o preživljavanju i objasni šta znači 'živjeti pod opsadom'.
Period istraživanja
1992.- 1996.
Pokrivenost/doseg
Japan
Opis
Muzejski (izložbeni) Paviljon – koji je posjetilo preko dva miliona posjetilaca – bio je kombinacija modernog dizajna, recikliranih materijala, dodira ljudske ruke (tzv. human-touch) i umotvorina nastalih tokom opsade. Cilj je bio apstraktno dočarati tipični sarajevski dom tokom opsade. Svaka prostorija prikazivala je različit nivo preživljavanja: originalne artefakte, inovacije i procese opskrbe – od struje do hrane, vode i grijanja. Svakodnevne interaktivne obilaske vodila je sarajevska glumica Amina Begović; posjetioci su dobili praktične savjete i demonstracije upotrebe artefakata preživljavanja.
Napomena
Gradska uprava Tokija pozvala je FAMU da na tokijskom EXPO '96 izloži Survival Art Museum u partnerstvu s P3, tokijskom organizacijom za umjetnost i okoliš. Ovo je bila druga faza projekta koji će kulminirati u Muzej opsade Sarajeva 1992.-1996. čije se otvaranje planira 2014. u Sarajevu.
produkcija
FAMA

FAMA TIM

Autor i kreativni direktor
Miran Norderland
Kustos
Suada Kapić
Dizajn
Milenko Simić
Voditelj projekta
Shinobu Ito
Pomoćnik dizajnera
Goran Simić
Glumica
(vodič kroz izložbu)
Amina Begović
Artwork
Nedžad Begović i Enes Sivac
Survival Artefacts
Hikmeta Kapić i građani Sarajeva
Prevodilac
Setsuko Miura
Autorska prava
© FAMA International

Metodologija

Sve one koji posmatraju, uočavaju, upućuju i objašnjavaju mogućnost masovnog uticaja čini svojevrsnom elitom. Ali pogrešnim metodama i nečistim porivima masovni uticaj vremenom može izazvati katastrofalne posljedice. FAMA, prva nezavisna multimedijalna kompanija u bivšoj Jugoslaviji, osnovana je s punom sviješću o osjetljivosti područja u koje ulazimo. Na početku raspada Jugoslavije znali smo da će dokumenati svih vrsta i formata ostati da odlučuju o sudbinama onovremenih i svih budućih generacija. Stoga smo, slijedeći lične principe, odlučili da koristimo metodologiju činjenica, govorne istorije, dokumentovanog dokumenta. Zahvaljujući jedinstvenom talentu za uvid u veliku sliku, razvili smo metodu koja u nekoliko faza omogućuje da se 'očigledno učini vidljivim'.

Faza 1
Uvid. Događaje posmatrati otvorenog uma, s pozicije posmatrača a ne učesnika, registrovati postojeće elemente posmatranog fenomena i potom ih uvezati, uočiti rane znake nastajućeg dominantnog trenda koji će pokrenuti novi proces uzroka i posljedica.

Faza 2
Govorna istorija. Istraživanje nastaviti putem govorne istorije: svaki učesnik posmatranog događaja govori o onom dijelu u kom je sam učestvovao, ne dajući komentare u vezi s drugim učesnicima. Postojeći elementi se snimaju u foto/video formatu.

Faza 3
Strukturiranje istraživanja. Utvrđene činjenice i dokumentovane dokumente o određenom događaju, periodu ili fenomenu složiti u adekvatnu strukturu kojom se znanje o tom događaju, periodu ili fenomenu publici prenosi u njima prihvatljivom formatu. Izostaviti svako upućivanje na zaključak. Čitaocu, gledaocu, učeniku, istraživaču... prepušta se da sami izvode zaključke na osnovu datog formata.

Faza 4
Formatiranje istraživanja. Strukturu pretvoriti u popularni format za masovnu upotrebu (mape, albumi, filmovi, enciklopedija).

Faza 5
Kreiranje edukacijskog paketa. Izučavanje perioda 1991.-1999. je naš jedini prilog njegovom tumačenju: formirali smo edukacijski paket čiji pojedini dijelovi služe za različite stepene edukacije.

Survival Art Museum '96.
('Muzej umjetnosti opstanka '96.')

Dva mjeseca nakon što je grad totalno zatvoren, postalo je jasno da novu realnost (razaranje, granatiranje, izloženost snajperskoj vatri, protjerivanje, prestanak komunikacija, nemogućnost izlaska iz grada) moramo prihvatiti kao permanentno stanje. Prihvatiti izvrnutu normalnost kao normalnost značilo je promijeniti način mišljenja i prihvatiti da su sve dotadašnje navike izgubljene kao mjerila u međuvremenu nestale civilizacije. U potrebi za ravnotežom smo shvatili da ako oni ruše, mi moramo graditi. I tako je počeo proces uspostavljanja ravnoteže između destrukcije i konstrukcije, straha i slobode, gladi i kreativnosti, hladnoće i rada kao zakona opstanka. Jedini objekat izgrađen u periodu 1992-1996 bio je naša Bosanska kuća. Iste godine kad je Sarajevo deblokirano, gradska uprava Tokija (Tokyo Metropoliten Government) nas je pozvala da Survival Art Museum postavimo na jednom od arhitektonski najmodernijih prostora u svijetu. Prepoznali su da naša Banka znanja na više razina predstavlja iskustvo preživljavanja primjenjivo na bilo koju urbanu sredinu našeg vremena. Htjeli su znati kako preživjeti višegodišnju katastrofu bez mogućnosti saniranja, dok se istovremeno metode terora usavršaju. Tako smo unaprijedili formu svog projekta iz 1992. godine čiji je primarni cilj bio oslobođenje od straha i uspostavljanje protivteže užasu. Uobličavanje izložbe/muzeja je i nama pomoglo da već tada počnemo s pretvaranjem iskustva u znanje.

O projektu

Ubrzo nakon deblokade Sarajeva, gradska uprava Tokija je pozvala FAMU kao evropske predstavnike na tokijskom EXPO '96. FAMA je tako konačno dobila šansu za ostvarenje svog dugo očekivanog sna da iskustvo sarajevske opsade predstavi svijetu.

Glavni cilj izložbe Survival Art Museum '96 bio je da japanskoj publici (2,5 miliona posjetilaca) predstavi umotvorine građana nastale tokom opsade i pokaže pravo značanje filozofije opsade. Sami artefakti su zbog svoje simbolične i praktične vrijednosti postali oblik umjetnosti i zavrijedili da ih se kao takve i tretira te sačuva za sve eventualne slučajeve postkataklizme. Originalni artefakti su poslani iz Sarajeva i izloženi u okviru moderno dizajnirane futurističke zgrade.

Da bi se ovo iskustvo što autentičnije prikazalo, cijela instalacija je u apstraktnoj formi organizovana kao tipični sarajevski dom gdje su i prostor i objekti mijenjali funkcije kako je odmicala opsada. Posjetitelji su mogli razgledati i upoznavati se s objektima, njihovim porijeklom, svrhom i funkcijom. Raznovrsna japanska publika bila je u mogućnosti da bez verbalnog objašnjenja shvati smisao cjelokupnog prikaza, jer je vizualnost objekata bila dovoljna da objasni svu složenost postavke.